Na Bjelolasici nismo bili sigurno već 10 godina. Zašto? Zbilja ne znamo. U subotu smo dogovorili planinarenje s prijateljima (za promjenu 😊). Gdje ići, a da nisu ista lokalna brda te da je prikladno za dijete i za psa? Listanjem po planinarskom vodiču iskočila nam je Bjelolasica, najviša planina Gorskog kotara, kao idealna lokacija.
Isplanirali smo krug od otprilike 20 kilometara dužine, ali ne prevelike visinske razlike (oko 900m). Krećemo iz Begovog Razdolja, šumskom cestom te preko Vrbovske poljane pa sve do ulaska na markiranu stazu za uspon na vrh Kula (1534 m).
Sam uspon nema nekih posebnosti, osim čudesne bukove šume s nepreglednim zelenilom medvjeđeg luka u cvatu – šuma je predivna, zbilja smo uživali putem.
Uz povremeno gunđanje dijela naše planinarske družine kako smo mogli dovesti se autom do pod sam vrh (a ne radi se niti o djetetu, niti o psu 😂), laganim tempom dižemo se kroz nešto strmiji šumski uspon te izlazimo na vršni greben.
Na vrhu i vršnom grebenu nesmetano uživamo u pogledima na Klek, Velebit, Bijele i Samarske stijene, Krk, Cres, Viševicu, Bitoraj, Risnjak…te igru oblaka i nepregledne šumske gore okolice Mrkoplja i Ravne Gore. Kako je bilo sunčano i toplo, na vrhu se prilično dugo sunčamo, jedemo, pričamo i odmaramo.
Natrag krećemo preko grebena i Mihelčićevog skloništa prema planinskoj kući Janjčarica. Kod Janjčarice se odvajamo za Begovo Razdolje (preko Matić poljane).
Opet hodamo kroz zelenilo, ovaj put u vidu prostranih livada Matić poljane, kao i kroz krajolike koji prate šumski put natrag prema Begovom Razdolju. Pritom se nadamo da nas neće oprati kiša, s obzirom na oblake koji su se prilično brzo nadvili nad nama.
Ovo je lako mogao biti i biciklistički izlet, s obzirom da smo većinu puta prošli po solidnim bijelim cestama. To svakako puštamo za drugi put – ljeto je pred nama i sigurno ćemo utočište od ljetnih vrućina potražiti još koji put u goranskim šumama.
Bez obzira na jednostavnost i ljepotu prirode, gotovo nam je nevjerojatno da smo cijeli dan proveli u potpunoj samoći, bez da smo sreli i jednog planinara, biciklista ili bilo koga tko je odlučio provesti dan na Bjelolasici.
Potaknuti ovim izletom, razmišljamo i o tome kako zaista dugo nismo bili na Bijelim i Samarskim stijenama pa usput okvirno planiramo i taj izlet u ovome prekrasnom kraju. No o tom, potom. Zasada uživajte u fotkama beskrajnog zelenila kasnog proljeća u Gorskom kotaru, jednom od najljepših predjela naše zemlje.
P.S. slijedi nekoliko “mudrih” savjeta na temu “Mrzim ruksak – što uzeti sa sobom u planine, a da stane u džepove hlača…” (nemojte ovo pokušavati i sami 😂). I to sve, jasno, pod uvjetom da vam žena ili djevojka ipak nosi ruksak sa svime za oboje 😅.