Ove godine odlučili smo 7 dana ljetnog godišnjeg odmora provesti u Makarskoj. Zašto Makarska? Većina bi očekivala zbog mora, kupanja i predivnih plaža…ali ne, nas je privlačila blizina brda – Biokovo, Omiška Dinara, a ni Mosor nije daleko – izbora ima kao u priči 😊.
Dodatni utjecaj imala je i činjenica da u svih ovih 12+ godina koliko planinarimo, nismo išli tako južno. Možda se pitate zašto i kako je to moguće, ali razlog je vrlo jednostavan – uvijek kada bismo imali nekoliko slobodnih dana u komadu i kada bismo razmišljali kako ih provesti, odlučili bismo se za Alpe.
Bliže su nam i imamo manje vožnje, ali to je samo bonus – pravi razlog je uvijek bio i ostao taj da nas srce jednostavno više vuče u Alpe te tog osjećaja i dojma nema u Hrvatskoj, barem ne za nas. To, naravno, ne znači da ne volimo naše planine i ne-alpske lokacije, uvijek u njima uživamo i vjerujemo da se ta ljubav može vidjeti iz naših priča i slika 😊. Onaj tko voli planinu, voli je u svim njenim oblicima – ali svaki čovjek ima neka mjesta koja ga jednostavno zovu i kojima se uvijek vraća te koja u njemu izazivaju taj neki ultimativni spoj osjećaja ljepote, oduševljenja, nevjerice, izazova i postignuća – a za nas su to Alpe. To ujedno znači i da kad god možemo birati gdje ćemo na izlet ili godišnji odmor, za nas je izbor jasan. Možda jednom prilikom budemo pisali o tome zašto toliko volimo Alpe, te visoke i nadasve izazovne planine, vidike i krajolike – ali to neće biti u ovoj priči 😁.
Pozitivna posljedica situacije s koronom za nas je bila ta što nas je „natjerala“ istražiti i neke druge kutke naše zemlje, koje smo stalno odgađali posjetiti zbog nedostatka vremena i drugačijih prioriteta. I možemo reći, to nikako nije bila greška – dapače, cijeli period godišnjeg odmora bio nam je odličan. Vidjeli smo neke stvarno neobične i jedinstvene prirodne ljepote i napravili 2 jako lijepa planinarska izleta.
Pa krenimo redom…
1. dan – Modro i Crveno jezero (Imotski)
Kao što smo već kratko napisali na našoj Facebook stranici…ostali smo oduševljeni🤩! Stvarno su oba prirodni fenomeni i svakako ih se isplati vidjeti.
Prije samog dolaska u Imotski, po putu smo stali na vidikovac Prološko blato, koji se nalazi tik uz cestu te se s njega pruža lijepi pogled na Prološko blato i jezero Galipovac (jedno od Lokvičićkih jezera). S obzirom da se radilo o početku kolovoza, vode nije bilo u normalnim količinama, ali svejedno smo imali lijep pogled. Kako nam je za ovaj dan cilj bio Modro i Crveno jezero, nismo se spuštali na Lokvičićka jezera – to nam ostaje u „bucket“ listi za drugi put – a vratit ćemo se sigurno opet u ovaj kraj, u periodu kad bude nešto više vode 😊.
Sljedeće kratko stajanje uz cestu bilo je pokraj Zelenog jezera (Ričice), nešto manje poznatog akumulacijskog jezera. Ovdje se, također, nismo dugo zadržavali – nekoliko minuta uživali u pogledu te nastavili put k našem današnjem cilju.
Dolaskom na Modro jezero odmah smo uočili kako ima malo vode, odnosno kako nema vode kao inače i koliko smo vidjeli da ima na slikama po webu. To je bilo i za očekivati s obzirom na doba godine u kojem smo ga došli posjetiti. Do Modrog jezera, inače, postoji staza te se možete spustiti i okupati. I da, upravo smo to i napravili, bez obzira na nisku razinu vode – mi i hrpa jezerskih zmija koje su nam pravile društvo u vodi te svakih par sekundi provirivale iznad površine ili nas zaškakljale po nozi 😲. Ali što da radimo, kad smo već tamo jasno je da ćemo se okupati 😁.
Do Crvenog jezera ne može se spustiti (barem ne hodajući 😁), ali postoji kružna staza po grebenu koja nudi stvarno lijepe poglede na jezero. Ovo jezero ostavilo nas je bez daha – preko sat vremena samo smo sjedili na nekom kamenu, improviziranom vidikovcu, i jednostavno uživali u pogledu (čak ni vrućina nam nije smetala, a bilo je užasno vruće 😁). Cijelo vrijeme razgovarali smo o tome kako bi bilo vrhunski roniti u ovome jezeru – ne znamo roniti, ali ovo čudo prirode golicalo nam je maštu i poticalo na razne istraživačko – avanturističko – filozofsko – životne razgovore (cilj i efekt ovog divnog krajolika apsolutno su postignuti) 😀.
S obzirom da se radilo o prvom danu našeg odmora, odnosno o danu puta, iz Imotskog krećemo za Makarsku te po putu još stajemo u Zadvarju. Tu se nalazi kanjon Cetine, što nam je djelovalo idealno za rashladiti se od ovih krških vrućina (zbilja je ledena 😁).
2. dan – Biokovo
Odmah idući dan odlučili smo napraviti planirani izlet na Biokovo – iz Makra smo krenuli na Vošac te s Vošca na Sv. Juru i natrag. Ovaj izlet već smo opisali u zasebnoj priči te sve detalje i dojmove možete pronaći na ovoj POVEZNICI.
3. dan – Makarska rivijera
Nakon jučerašnjeg planinarenja, zaključili smo da nam treba dan za odmor i plažu 😁. No, izgleda da si ne možemo pomoći – nakon sat vremena jutarnjeg izležavanja na plaži, ženski dio Zova planine poslao je muški dio natrag u apartman po tenisice, kako bismo mirne duše mogli istraživati šetnice uz more i plaže koje se tu nalaze 😁. Dakle, bio je odmor, ali na naš način 😁.
Iz centra Makarske prvo smo krenuli kroz park šumu Osejava do poznate FKK plaže Nugal, gdje smo se malo odmarali i sunčali. Zatim smo krenuli natrag u centar Makarske pa na drugu stranu. Ovdje, također, postoji šetnica uz more i plaže, a mi smo je prošli do Baške Vode i tu smo se okrenuli natrag.
Na kraju dana prikupilo se preko 20km hoda, ali i višestrukih kupanja na raznim plažama po putu. Što da radimo kad su sve tako lijepe, treba ih sve vidjeti i isprobati 😍.
4. dan – Makarski Jadran (Hvar i Brač)
Što reći o ovome danu, osim da je ispao neočekivano lud 😁. Ležeći na plaži dan ranije, razmišljali smo što bismo mogli sutra. Prvotno nam je u planu bilo planinarenje na Sv. Iliju, ali zbog nesretnih okolnosti i gužve koja je vladala u području Sv. Ilije tih dana (zbog nestanka turista iz Poljske) odustali smo od tog plana. Dodatno, nekako nas je vuklo na još jedan „morski“ dan. I tako smo, sasvim slučajno, naletjeli na turističke brodove na rivi, koji svaki dan rade cjelodnevne izlete na Hvar (Jelsa, 1h stajanja) i Brač (Bol, 3h stajanja). Zvuči dobro, zašto ne 😁?
U Makarskoj postoji više takvih turističkih brodova, a mi smo odabrali Makarski Jadran (iako svi imaju više-manje istu rutu i istu cijenu). Zašto baš Makarski Jadran? Ne znamo ni sami. Ako samo usporedite tih nekoliko turističkih brodova po izgledu, nikad se ne biste odlučili za Makarski Jadran. Neugledan je u odnosu na ostale te nekako djeluje najstarije i najmanje uređeno. No, on nas je otpočetka neobjašnjivo privukao. Možda zbog nasmijanih mornara na njemu i dobre atmosfere, a možda samo zbog tog istrošeno-šarmantnog izgleda ribarskog broda koji je prenamijenjen u turistički 😊.
Cijena po osobi je 250 kn, a u cijenu je uključen prijevoz, ručak na brodu i piće za vrijeme ručka – tako barem piše na webu. Očekivali smo jednu malo dužu, turističku vožnju brodom te razgledavanje i kupanje na otocima i to nam se činilo kao miran i opušteno proveden dan, baš tako kako smo u tome trenutku i htjeli. Međutim, ono što nas je dočekalo bilo je nešto ipak malo drugačije.
Na brodu smo se smjestili na palubu, za veći drveni stol s klupama. S obzirom na koronu, osoblje je pazilo da za svaki stol smjesti max. 4 nepoznate osobe ili jednu ekipu koja putuje zajedno, a nije ni bila gužva na brodu. Nas je bilo dvoje te smo za svoj stol dobili jedan mladi par iz Slovenije, s kojima smo se vrlo brzo sprijateljili. Na kraju smo cijeli dan proveli zajedno, u smijehu i razgovoru, izuzev stajanja na otocima gdje je svatko išao svojim putem, vidjeti ono što je htio. Čim smo shvatili da su Slovenci oduševljeno smo počeli pričati o planinarenju i njihovim Alpama te koliko nam nedostaju ti izleti. Oni su se samo smijali i pričali kako njima nedostaje naše more, a i da oni uopće ne planinare pa ih baš briga za Alpe – naravno da smo od hrpe Slovenaca planinara mi naletjeli na one gradske, koji nisu vidjeli planine 😂. No, svejedno smo se lijepo proveli, toliko da smo čak i po povratku u Makarsku još išli na jednu zajedničku cugu i noćno kupanje 😁.
A kad smo kod cuge – već od ranog jutra, odmah po polasku, na brodu su nam počeli (besplatno) dijeliti kavu, a zatim i rakiju, koja se u idućoj iteraciji pretvorila u bijelo i crno vino…i tako je to trajalo i trajalo, naizmjenice (samo bez kave), cijeli dan 😂.
Domaćini na Makarskom Jadranu zbilja su se potrudili „opustiti“ ekipu i napraviti „party“ atmosferu. To je bilo nešto što zbilja nismo očekivali, od turističkog izleta nabasali smo na party brod – i iskoristili smo svaku minutu toga 😂. Dodatnu atmosferu stvarao je kapetan, koji je svakih 10 minuta izvikivao pozdrave i rečenice na svim stranim jezicima poznatima čovječanstvu te puštao lokalne ruske, poljske, češke, slovačke, slovenske, njemačke, talijanske i svakakve ostale pjesme dobrodošlice svim vrstama turista na brodu 😁. A da ne bi sve ostalo na pjesmama, zaigrani kapetan pozdravljao je putem svaku osobu na obali pokraj koje smo u tome trenutku prolazili – i to trubljenjem i okretanjem broda 2, 3 puta oko svoje osi, ispred spomenute uvale 😁.
Na samome brodu bilo nam je toliko dobro, da nam čak ni kiša u Jelsi nije pokvarila dojmove (to je, valjda, bila ona jedna kiša godišnje tamo 😂).
U Bolu na Braču bilo nam je sunčano i vruće. Ovdje smo slobodno vrijeme iskoristili za kratku šetnju po mjestu te kupanje na Zlatnom ratu.
Sve u svemu, odličan dan te riječima kapetana: „Dragi gosti, dragi prijatelji 😁“, hvala vam što ste nas zabavili i opustili, bilo nam je odlično i od srca vas svima možemo preporučiti.
5. dan – Baćinska jezera i Makarska rivijera
Nakon jučerašnjeg ludog i dugog dana, odlučili smo se odvesti do Baćinskih jezera i prošetati oko njih. Dan je bio oblačan, a i bili smo umorni pa nemamo puno slika, ali svejedno nam je bilo lijepo – uvijek je ugodno vidjeti nove prirodne atrakcije i ljepote. Pola dana proveli smo u šetnji na Baćinskim jezerima, a zatim se vratili u Makarsku na ručak, poslijepodnevno kupanje i izležavanje na plaži.
6. dan – via ferrata Fortica Omiš i vrh Kula
Uf, ovaj dan…ovaj dan nas je oduševio 😍.
Jasno, zbog uspona na Forticu po ferrati ovaj izlet isplanirali smo još u Rijeci – trebalo je uzeti opremu za ferratu sa sobom u Makarsku. Otprilike smo znali što nas čeka, gledali smo slike i čitali opise ove rute.
No, ništa nas nije moglo pripremiti za dojam koji dobijete uživo, dok visite na rubu stijene svezani za sajlu i okrećete se uloviti pogled na Omiš i Cetinu koja ovdje utječe u more…jednostavno, vauu 😍. Ovo nam je, bez previše razmišljanja, bio najbolji dan dosad. Žao nam je samo što ova ferrata nije nešto duža, prebrzo je završila. Svaki put to kažemo, ali kad god izlet ima neke ovakve dionice mi smo kao mala djeca – veseli, razigrani, uzbuđeni…ma jednostavno presretni 😊. Još kad vas uspon časti ovakvim pogledom…ma čudo, jednostavno, čudo 😍.
Kreće se s parkinga nakon prvog tunela iz centra Omiša prema Radmanovim Mlinicama, a sam uspon po ferrati do kule Fortica traje oko sat vremena. Kao i na Biokovo, krenuli smo rano – iako ovaj put nešto kasnije, u 7.30h (znali smo da nas čeka kraća ruta pa smo si dozvolili sat vremena više sna 😊).
Ova ferrata je, po našem mišljenju, idealna početnička ferrata – nije dugačka (oko 1h, 1.30h s malo dužim pauzama i fotkanjem), nije teška niti strma, nema prevjesa i jako izloženih dijelova, dobro je osigurana sajlama cijelom dužinom i ono najvažnije – ako vas ovaj pogled (koji vas prati cijelom ferratom) ne natjera da se zaljubite u ovakav vid planinarenja, ništa neće 😂.
Na Fortici smo spremili opremu za ferratu u ruksake te dalje nastavili normalnom stazom do vrha Kula (863 m). Ovdje je moguće i odmah krenuti u spust prema parkingu ili centru Omiša, po normalnoj, pješačkoj stazi. Mi smo željeli još malo produžiti svoj izlet pa smo nastavili dalje. Do vrha Kula trebalo nam je malo manje od 2 sata. Povratak smo djelomično zaokružili, po normalnoj stazi natrag do centra Omiša te uz Cetinu do parkinga gdje smo pustili auto. Sve skupa je tu bilo 5 sati hoda (i penjanja 😊) te 10 kilometara udaljenosti.
Nakon ovog izleta, odvezli smo se dublje u kanjon Cetine, do popularnog izletišta i restorana Radmanove Mlinice. Tu smo se prvo sat-dva kupali u Cetini i odmarali u hladu, a zatim i sjeli nešto pojesti. Topla preporuka je ovaj domaći, lokalni restoran – lokacija mu je odlična (tik uz Cetinu), ima ogromnu „terasu“ u hladu stabala, a hrana je tradicionalna i vrhunska. Poznati su po peki, ali mi smo naručili Dalmatinsku pašticadu s domaćim njokima i kruhom ispod peke – i nismo požalili (ali nismo ni slikali) 😊.
7. dan – izvor Cetine, Peručko jezero, Kudin most na Krupi
I dolazimo do zadnjeg dana, dana povratka kući. I ovaj put smo taj „dan puta“ odlučili začiniti nekim dodatnim razgledavanjima i kraćim šetnjama.
Planirali smo nekoliko stajanja na našem povratku u Rijeku: na Peručko jezero i izvor Cetine, na Kudin most na Krupi te spoj Krupe i Zrmanje, a zatim nastavak vožnje po Ličkoj magistrali, uz pauzu za osvježenje u rijeci Lici (brr, zbilja je ledena 😁).
Sve ove lokacije bile su nam odlične i da je bilo više vremena od jednog dana, sigurno bismo se i duže na njima zadržali. Ovako, samo su nas inspirirale za ponovni dolazak u kojem ćemo im se detaljnije i s više vremena moći posvetiti.
Posebno nas se dojmio Kudin most na rijeci Krupi – što zbog jednostavnosti ljepote samog mjesta, što zbog bezvremenske ljubavne priče iza njega 😍. Priča glasi ovako: Mladić po imenu Kude prije više od 200 godina sagradio je most od suhozida, sedrenih blokova i stupova kako bi došao na drugu stranu rijeke, do djevojke koju je volio. Premostio je rijeku koja ga je dijelila od njegove drage, a njemu u spomen most je dobio ime.
Mi smo krenuli s parkinga iz sela Golubić (parking je najlakše naći tako što ćete u Google Maps upisati „Kudin Most Parking“ te uključiti navigaciju) te se označenom stazom spustili na Kudin most (možda 20-30 minuta spusta). S Kudinog mosta može se dalje hodati uz kanjon, desno prema spoju Krupe i Zrmanje, ali i lijevo prema manastiru Krupa (ovdje je staza nešto tehnički zahtjevnja, na dijelovima su postavljeni klinovi i sajle).
Ako želite proći cijeli kanjon Krupe, najbolje je krenuti iz sela Ravni Golubić, spustiti se na ušće Krupe u Zrmanju te nastaviti kroz kanjon prema Kudinom mostu i manastiru Krupa. Nažalost, nismo imali vremena proći cijelu stazu uz kanjon Krupe, ali već sada znamo da ćemo se ovdje vratiti i cijeli dan posvetiti ovome čudesnome mjestu (a tada ćemo i iz prve ruke imati više detalja o stazi).