U ovoj priči čeka vas opis jednog dugog, ali prekrasnog izleta do ledenjačkog jezera Lac des Rouies (2722 mnv), koje se nalazi netom ispod ledenjaka Glacier de la Lavey i Glacier des Rouies te vrhova Pointe du Vallon des Etages (3564 mnv) i Les Rouies (3588 mnv). Sama pozicija ovog jezera je čudesna (u grozdu od nekoliko ledenjaka i zida više visokih vrhova), a pogledi koji se s njega pružaju, ali i cijelim putem kroz dolinu Vallon de la Lavey, ostavljaju bez daha.
Nakon jučerašnjeg dana i svojevrsnog odmora na ulicama Grenoblea, vrijeme je za povratak u divljinu. Bilo je gotovo 40 stupnjeva u dolini glavnog grada Alpa, kako ga često zovu, pa nas svježina planinskog kraja u kojem živimo proteklih dana vraća u život. Malo to, malo entuzijazam za novim izletom u planine, a malo i činjenica što smo zanemarili pogledati koja nas visinska razlika danas čeka. Da smo to pogledali s razumijevanjem, možemo reći da se zbog umora od posljednjeg izleta na ovaj đir ne bismo ni otisnuli, no ajmo redom.
Surfajući po Altituderando, našem izvoru znanja za izlete u ovom kraju, pronalazimo ovo prekrasno jezero te odlučujemo da je to posljednji planinarski izlet koji ćemo napraviti dok smo još u NP Écrins i neozlijeđeni od napora koje poduzimamo već danima.
Polazak iz mjesta Champhorent do planinarskog doma Refuge et vallon de la Lavey (1797 mnv)
Krećemo iz mjesta Champhorent, gdje se nalazi besplatni parking ispod ceste, napravljen upravo za izlete u našem današnjem smjeru. Odmah s parkinga kreće i staza, s oznakama za planinarski dom Refuge et vallon de la Lavey. Početak staze obilježen je nizbrdicom koja nas s 1600 mnv spušta na 1350 mnv, što znači da smo po povratku, najblaže rečeno, najebali. Najgore je kad znaš da se za konačni kraj moraš penjati uzbrdo, no o tom potom.
Dolina Vallon de la Lavey kojom prolazimo, još je jedna dolina iz Gospodara prstenova i dobro je da je tako, jer je ispred nas 12 kilometara u jednom pravcu. Do samog doma nema nekih posebnosti, osim što je voda posvuda, u vidu rječica, potoka ili slapova, a dolina kojom hodamo uistinu je pitoreskna. Uživamo u laganom tempu, povremeno ćopnemo pokoju divlju malinu i divimo se prirodi oko sebe.
Stižemo do planinarskog doma Refuge et vallon de la Lavey (1797 mnv) za nekih sat i 15 minuta, a table koje se nalaze oko doma prilično nas obeshrabruju jer kažu da nas do današnjeg cilja čeka još 4 sata hoda. No, dolina je relativno položena i svjesni smo da ako stisnemo taj dio, završni uspon neće biti tako težak. Kod doma se ne zadržavamo, već nastavljamo dalje prema jezeru.
Uspon do jezera Lac des Rouies (2722 mnv)
Sat i pol vremena kasnije i 4 kilometra ispod nogu, možemo reći da smo dobro pritisnuli gas, ali stigli smo se i diviti divljoj rijeci koju napajaju još divljiji potoci, koje sa svih strana napajaju ledenjaci koji nas okružuju. Uz već spomenute ledenjake Glacier de la Lavey i Glacier des Rouies, oko nas se još nalazi i cijeli niz ledenjaka (Glacier du Fond, Glacier des Sellettes, Glacier d’Entre Pierroux, …).
A gdje ima ledenjaka, ima i ledenjačkih jezera. Iako smo mi za danas kao cilj odabrali jezero Lac des Rouies, dolina Vallon de la Lavey skriva puteve i za još nekoliko jezera, od kojih bismo samo spomenuli jezero Lac de la Muande (2380 mnv), koje se nalazi ispod ledenjaka Glacier de la Muande i na koje ćemo imati lijep pogled putem, te jezero Lac des Bèches (2401 mnv) koje se nalazi bliže planinarskom domu, ali oko 600 metara visinske razlike više.
U startu smo se igrali s idejom da u povratku posjetimo i Lac des Bèches, no mislimo da je jasno po kilometraži koja nas čeka da nam oba ne mogu biti cilj u istom danu.
Dolazimo do kraja doline i kreće uspon. Ne možemo vjerovati kolika je dolina koju smo upravo prošli. Kako se penjemo, pogledi se počinju otvarati i sve je jasnije da smo se opet uvukli u samo korijenje prekrasnih visokih planina i njihovih ledenih pokrivača, koji nas očaravaju iz dana u dan.
Dok nas pospani ovčarski pas lijeno ignorira, spavajući na vrelom suncu jer ovaca nema u blizini, mi počinjemo vidjeti jezero Lac de la Muande (2380 mnv). Koji je ovo svemir, to je nevjerojatno! Vučemo se prema gore i bome nije nam lako. Staza je na dijelovima nešto zahtjevnija, ali ništa specijalno – više je to umor koji se nakupio u posljednja dva tjedna i sad samo čekamo da vidimo to jezero.
Možda smo malo ublažili situaciju, ali dok smo se dovukli do jezera na satu je stajalo ravnih 12 kilometara hoda i, za ovakve prilike, gigantskih 1400 metara uspona. E pa ako nas to nije dokrajčilo, ništa neće.
Raspravljamo kako kretenski nismo računali na toliki uspon za zadnji dan. Mišići i zglobovi nam plaču naglas, ali nekako ta smirujuća atmosfera jezera, ledenjaka i slapića ublažava napetost tijela pa lagano jedemo i odmaramo, duže nego inače. Posve smo sami ovdje i odlučili smo u potpunosti uživati u tome.
Spust s jezera i povratak na parking
Povratak je istim putem kojim smo i došli pa tu nemamo nešto posebno za napisati, osim što vam možemo dati još prekrasnih krajolika kroz fotke.
Dobro smo procijenili onaj uspon za povratak. Kako smo se samo ovdje namučili, to je strašno. Tih posljednjih 250 metara visinske uzbrdo do parkinga nas je dokrajčilo. Vukli smo se i vukli te jedva dovukli.
No, da ne ispadnemo totalni amateri, spremio sam par piva i Toblerone u prijenosni frižider, da se saberemo odmah kod auta. Kako je to bila dobra ideja, još danas sam ponosan na sebe! Sjedili smo bosih nogu, ozarenih lica, pili pivice i kidali male Matterhorne s naše čokoladne poslastice.
Ovo nam je posljednji pravi dan u planinama i bio je to vrhunski dan: 24 kilometra te 1800 metara uspona u sve skupa 9 sati. Iako u današnjem izletu nije bilo vrha, ova tura ima sve što treba imati pa možemo vrlo zadovoljno zaključiti kako nas sutra čeka lagan, turistički dan u alpskoj Veneciji. Idemo u Annecy i veselimo se tome, ponajviše jer nas čeka kupanje u prekrasnom jezeru Lac d’Annecy i napokon malo pravog odmora.