Dugo nismo imali priču o planinarskom izletu, a znamo svi i zašto 😅.
Dejan je trenutačno na stacionarnoj rehabilitaciji: vježba, šeta, pliva, odmara i tako mu prolaze dani. A što se mene tiče, treba iskoristiti slobodni vikend. Naravno, tipično riječko vrijeme ne dozvoljava cijeli vikend lijepog vremena pa tako pišem ovu priču u nedjelju, s pogledom na sivilo i kišu, ali s dojmovima od jučerašnje, prekrasne subote.
Pred 10ak dana čula sam se s B i tako je usputno spomenula da dolazi u Rijeku na ovaj produženi vikend. Odmah sam predložila da nabacimo neki đir po prirodi, negdje u planinu, neko lakše planinarenje. Ja sam to jedva čekala, a nju skoro pa nije trebalo ni pitati – čak je i predložila da oba dana vikenda negdje odemo planinariti (ali da, nismo računale na riječko vrijeme 😁).
Plan za Bašku
Za subotu sam predložila start iz Baške, moj omiljeni ljetni đir, uz dodatak kupanja na nekoj od usamljenih uvala – i vrijeme je već da odradimo prvo ovogodišnje kupanje. B je dugo htjela s nama proći ovu stazu, koliko je već o njoj slušala – valjda svakoga ubijamo u pojam s našim oduševljenjem ovim krajem 😄. Uvijek kažem kako mi je ovo, bez dvojbe, najdraži ljetni đir jer spaja i planinarenje i kupanje, ali i nudi veliku osamu (kako i na plaži, tako i dok hodamo).
Ova strana brda iz Baške je nešto malo manje popularna od one druge na kojoj se nalazi Mjesečev plato i uvale Vela i Mala Luka, ali osobno mi je mrvicu ljepša (možda upravo zbog te manje popularnosti). To, naravno, ne znači da mi ta druga strana nije predivna – obožavam Bašku i to mi je najljepši dio otoka Krka.
Polazak
Dogovaramo polazak iz Rijeke u 7h, no kako B ima trajni problem s dolaskom na vrijeme, krećemo u 7.30h 😜. Iz Baške krećemo oko 9h, a polazak je s kraja Vele plaže u Baški, iznad dijela s nizom slamnatih suncobrana – odnosno iz pješčare Zarok. Staza je markirana u više boja (smjerova), a mi za gore pratimo markaciju za Ljubimer (zelena staza) pa idemo na prijevoj Vraca i onda za uvalu Vela Draga (žuta staza) i nakon nje nastavljamo prema uvali Bracol.
Na putu prema gore, skoro do uvale Vela Draga, prati nas neki par bez ruksaka, majica pa čak i boce vode u ruci. Ovo je, nažalost, čest prizor u ovom kraju. Turisti snime stazu s plaže i samo se zapute u brdo i u kamenjar, ne razmišljajući o terenu kakav ih čeka i vrućini koja će ih složiti sa zemljom – ovdje je već sada vrlo, vrlo vruće. Srećom, odustaju od daljnjeg hoda nešto prije uvale i vraćaju se natrag.
Hodamo po kamenjaru, ali u ovo doba godine taj kamenjar vizualno osvježava mnoštvo grmova ljubičastog cvijeća, a i pčelica i ostalih kukaca koji uživaju u ovome bogatstvu. Radi se o kadulji koja, osim što daje poseban ugođaj ovom kamenjaru, tako lijepo miriši da nam je cijelom putem samo još pojačan taj mediteranski štih.
Vela Draga i Bracol
Dolazimo na Velu Dragu i odbor za doček nam čine 4 ovčice koje švrljaju po praznoj plaži. Ne zadržavamo se dugo tu, jer nam je u ovom trenutku već dosta sunca – iako je bilo tek oko 11h. Danas smo spore, ali smo stalno stajale, fotkale, ćakulale i uživale u vidicima. Ne vjerujem da bi Dejan cijenio ovaj naš, današnji tempo 😂.
No, razumljivo, nismo se dugo vidjele pa je trebalo pokriti svakakve teme, one o životu, poslu, partnerima, zajedničkim prijateljima, ženskim temama, zgodama i nezgodama – iako moram priznati da su dominirale one kako se B udebljala u koroni, a kako sam ja izgubila formu i omlohavila 😄. Njoj su krive pašta i 2 gajbe Zlatnog medvjeda mjesečno, a meni manjak motivacije za ići sama (bez Dejana) nešto vježbati, trčati, planinariti. No dobro, nikakav problem, samo faza kroz koju treba izgurati 😉.
Nastavljamo do uvale Bracol i nadamo se tamo uloviti malo hlada, čisto dok odmorimo i marendamo. Dolaskom do Bracola primjećujemo par koji postavlja drvene stolove i suncobrane i ne možemo vjerovati sreći da su već otvoreni – računala sam da će sezona krenuti nešto kasnije. Ovo je inače mali kafić + grill usred ničega te do njega možete doći samo pješke (ovim putem kojim smo mi danas išle) ili s barkom.
Izdaleka već vičemo „možemo li mi popiti pivu kod vas?“ 😂, a lik nam govori da taman pripremaju za otvaranje sezone, da ima pivu i neka se smjestimo u hlad, a piva će biti hladna za pola sata, samo da upali agregat. Odlično!
Smjestile smo se u hlad i na kraju tu provele oko dva sata, pijuckajući pivu i razgovarajući sa simpatičnim, mladim parom koji drži Bracol. Bilo je tu razgovora o svemu, ali ono što mi je najviše ostalo upečatljivo jest to kako je njima lijepo živjeti u Baški, zašto je to tako i kakav im je život u ovom malom mjestu. Ljudi zaista vole mjesto u kojem žive i vole svoj način života, a mislim da je to i razumljivo – čak i zimi kad je mirno, prazno i tiho, Baška ima neku neobjašnjivu ljepotu.
Naravno, ono što se meni često dogodi jest da ni ne pitam za ime ljude s kojima odmah počnem pričati i razgovor nas toliko ponese da se jednostavno na kraju zaboravimo upoznati 😊. Tako da, isprike ljudi, ali posjetit ćemo vas sigurno opet, a taj put se bilježimo i za peku (da, imaju i jela ispod peke, ali uz prethodnu narudžbu) 😁.
Kupanje
Nakon prilično dugog „odmora“ u Bracolu, krećemo natrag i stajemo na jednoj od manjih uvala između Bracola i Vele Drage. Tu ćemo se baciti u more, prvi put ove godine. Moram reći da sam očekivala hladnije more, posebno s ove otvorene strane otoka (i usred kolovoza je more tu nešto hladnije nego inače), ali bilo je sasvim ugodno i prihvatljivo za kupanje – čak smo se i duže brčkale 😊.
Na plaži gubimo iduća tri sata te oko 16h krećemo natrag. Putem se šalimo da je današnji izlet više čilanje i kupanje, nego hodanje i da nije ni čudno da smo mlohave i bez kondicije 😅. Također, s plaže primjećujemo onaj par od ranije – ovaj put oboje s ruksacima – izgleda da su se vratili po stvari i odlučili ponoviti đir spremni 😎.
Rt Škuljica i svjetionik
Nismo planirale direktni povratak u Bašku pa se u jednom trenutku povratka prema prijevoju Vraca odvajamo za rt Škuljica (crvenom stazom). Kad već nismo puno hodale danas, idemo još i do svjetionika. Spuštamo se do rta i svjetionika, malo fotkamo i uživamo u pogledu na Prvić i Velebit. Ovdje taman dolaze dva lika s kajacima iz Baške, izlaze na plažu i odmah se pasionirano bacaju u sklekove. Mi se smijuljimo i okrećemo očima, ali to je valjda taj pojam aktivnog odmora do samog kraja 😂. Prolazimo pokraj skleka broj 5 i krećemo istim putem natrag, prema prijevoju Vraca.
Povratak je opet uzbrdo i sad već dosta nagrizene od cjelodnevne vrućine (po cijelom putu nigdje nema hlada, osim u Bracolu) lagano popuštamo u razgovoru, kreće tišina, duboko disanje i kapanje znoja. Vodu smo skoro svu popile – svakoj je ostalo još 0.5L (što smo do kraja puta popile), a uzele smo svaka 4L- 4.5L. U kasnijim ljetnim mjesecima i onim pravim ljetnim vrućinama, ta brojka mora biti još i veća. Nemojte da vas zavara relativna jednostavnost terena (iako se radi o kamenu i tvrdom terenu, nema puno visinske razlike), ovdje je problem velika vrućina koja jednostavno crpi energiju i tijelo vas traži veliku količinu vode.
Vrh Bag
Dolazimo do prijevoja i ovdje nagovaram B da napravimo još jedno, kratko odstupanje sa staze te da se popnemo na mali, panoramski vrh Bag. Vidim da je već mrtva od vrućine pa joj predlažem i da me čeka tu u hladu, a ja ću na brzinu skoknuti do vrha. U ovom trenutku je sunce već prešlo na drugu stranu pa se na prijevoju moglo uloviti i malo hlada, a nastavkom dalje na stazu za Bašku cijelo vrijeme ćemo biti u dobrodošlom hladu.
Vidim da B malo razmišlja što će, ali tvrdoglavo govori da neće sad odustati, posebno ako stvarno ima samo 5min do vrha, kako sam joj i rekla. Baca mi sumnjičavi pogled da utvrdi muljam li je o vremenu potrebnom do vrha, a ja se smijem i govorim da idemo, da smo začas gore.
Dolaskom na Bag (da, samo za 5 minuta), B oduševljeno govori „vauuu, koji pogled na sve strane“. Malo je reći da joj je bilo drago da nije odustala od ovog zadnjeg uspona. Na Bagu kratko odmaramo, uživamo u zaista prekrasnim vidicima koji pucaju na sve strane: na Bašku, na Velebit, na Prvić, na otvoreno more. Sada nam preostaje samo spust, cijelo vrijeme nizbrdo i to iza brda, po hladu (crvenom stazom). Cijelim spustom prate nas krasni pogledi na more i na Bašku.
Za kraj
Kako zaista obožavam ovu rutu, za kraj evo i nešto slika od prošle godine, kada smo Dejan i ja išli identičnim putem, a i kupali se većinu dana u jednoj od tih malih i osamljenih uvala. GPS trag ove rute nemamo jer ga ni ne radimo – ne može biti iz jednog komada, jer putem radimo više dugih pauza za kupanje. No sve staze su odlično označene te ih samo treba pratiti. Cijela ova ruta opisana u priči ima oko 12-14 kilometara.
