Seriju priča o opremi (ruksacima, jaknama i gojzericama) nastavljamo s temom o održavanju. Moramo priznati da nismo očekivali da će ove teme polučiti takav interes, ali čini se da ovdje ima puno upitnika iznad glava pa pokušajmo se riješiti barem nekih. U ovoj priči kratko ćemo sažeti neke naše preferirane navike i načine održavanja opreme, kako bismo opremu što bolje očuvali i što dulje koristili.
Pranje
Pranje naših skupocjenih i manje skupocjenih odjevnih komada i opreme je nešto s čime se svako malo moramo suočiti pa evo nekoliko savjeta kako bi to prošlo što je bezbolnije moguće.
Krenut ćemo od jakni, kao potencijalno najskupljih komada koje svi imamo u ormarima.
Vjerojatno ste, kao i mi, često čitali oprečne savjete: od onih kako jakne treba jako rijetko prati, do onih gdje ih se pere nakon svakog nošenja. Istina je, naravno, uvijek negdje između. Ne vidimo razloga zašto bismo jaknu prali nakon svakog nošenja, kao ni zašto bismo je oprali svake prijestupne godine. Trebamo je oprati kada zaudara ili smo je toliko zaprljali da je upitno ima li više ikakva svojstva vodootpornosti i rezistencije na vjetar.
Kao i kod svih drugih komada odjeće od modernih i tehničkih materijala, prilikom pranja jakne trebamo jako paziti s količinom praška ili tekućeg sredstva za pranje jer oba uništavaju elastičnost vlakana, izbjeljuju boje te općenito skraćuju trajanje takvim vlaknima i materijalima.
Bilo bi dobro kad bi na našem tržištu bila dostupnija sredstva za pranje takozvane „aktivne odjeće“, ali što je tu je, nemamo baš izbora. Dakle, poanta je da koristimo zaista mikro količine deterdženta. Osim toga, mi jakne redovito peremo zasebno, bez drugih komada odjeće, te uvijek na temperaturi 30 stupnjeva i na kraćim programima perilice (do pola sata).
Nikada, ponavljamo, nikada ne centrifugirajte jaknu! U tom procesu jakna može sama sebe oštetiti ili to mogu učiniti dijelovi perilice. Kada završi ciklus pranja, dovoljno je objesiti jaknu na vješalicu iznad kade i pustiti je da se sama iscijedi.
Što se tiče majica, hlača i čarapa, tu smo manje obzirni po pitanju centrifuge (ali nikad preko 800 okretaja, idealno 400-600), no svejedno pazimo da je količina sredstva za pranje izrazito mala. Doduše, mi ne nosimo ništa pretjerano skupo iz ovih kategorija pa ako ipak imate hlače od raznih vrsta skupljih shellova ili skuplje tehničke flis majice, predlažemo pranje na identičan način kao i jakne – uz maksimalan oprez. Isto vrijedi i za high-end rukavice – skupo ste ih platili pa pazite na njih kao na oko u glavi.
Što se tiče ruksaka, za one koji stanu u perilicu nakon uklanjanja aluminijskih potpora iz leđa nema problema da se operu na isti način kao i jakne. Dakle, s vrlo malo deterdženta i bez centrifuge. A i za jakne i za ruksake vrijedi da nakon pranja možete dodatno tušem isprati višak deterdženta, ako ste pretjerali (bez obzira što niste smjeli 😁) te ih pustiti da se ocijede iznad kade.
Vezano za obuću – nju nikada ne peremo u vodi, već je uglavnom četkamo. To radimo relativno tvrdom četkom uz malo vode, kako bismo uklonili nečistoće. Zapravo, pretpostavljamo i želimo vjerovati da nikome nije palo na pamet da pere trail/planinarske/tehničke tenisice i cipele u perilici ili tako nešto 😅.
Dereze, cepine, karabinere, spravice, užad i ostale tehnikalije pokušajte „oprati“ vlažnom krpom, ako ste ih doveli u stanje da im treba pranje. Većina užadi, gurtni i sličnih komada opreme ima i naputak za pranje pa ga se treba držati.
Sušenje
Odmah na početku da udarimo u glavu i ispalimo prilično nepopularan stav u planinara 😁: sušenje na radijatorima, pećima, najjačem ljetnom suncu i najjačem programu sušilice je strogo zabranjeno!
Druga najveća i najčešća greška, osim pogrešaka kod pranja, je upravo sušenje. Znate već one priče: kupio sam skupe gojzerice i raspale su se nakon godinu dana, ne valjaju ništa, itd. I onda, redovito, doznaš da se suše na radijatoru ili kraj peći, nakon svakog nošenja.
Dakle, long story short, ne sušimo ništa od tehničke odjeće, obuće i opreme na grijaćim objektima, jer je to najbrži put za uništenje. Doslovno sve što ste ikada oprali pustite da se iscijedi i osuši samo od sebe, vani ili u zatvorenom, bez izlaganja najjačem suncu ili bilo kakvim izvorima grijanja. A ako ste u brdima i sušite po domovima, nosite set rezervne odjeće kako bi se onaj prvi stigao posušiti prirodno, ne na peći ili neposredno uz peć.
Sušilicu ne posjedujemo, ali koliko vidimo mogu se podesiti na vrlo lagana sušenja pa to može biti dobra opcija, ako je već imate. Trenutačno smo u fazi testiranja sušila za cipele i rukavice, koje blagom temperaturom i puhanjem lagano i sporo suši – prvenstveno obuću. Zasad djeluje u redu, ništa se još nije odlijepilo niti uništilo, vidjet ćemo.
Isti savjet vrijedi i za željezariju: i cepine i dereze pustite da se osuše pa onda prođite suhom krpom kako biste uklonili tanki sloj hrđe ili prljavštine. Užad je najbolje pustiti da se suši izvan dohvata sunca – tako ćete najmanje utjecati na starenje materijala, što je za užad izrazito bitno.
Održavanje
Ako smo se držali prethodnih koraka, onda je održavanje prilično jednostavno. Gojzerice, kožne rukavice i hardshell jakne možemo održavati impregnacijskim sprejom. Ako preferirate kožne gojzerice (kao mi), onda povremeno maženje (da, maženje – ne mazanje 😊) sa sredstvima za kožu neće odmoći.
Kod jakni je najvažnije da se nakon pranja jakna potpuno iscijedi i osuši, a zatim se detaljno naspreja i opet ostavi da se osuši, bez izlaganja direktnom suncu. Nekoliko puta godišnje (2-3 puta) je sasvim dovoljno za jaknu, ako se koristi uobičajeno često.
Cipele treba ipak češće impregnirati (jednom mjesečno), ako ih neprestano izlažete snijegu ili kiši. U suprotnom, ni s cipelama ne treba pretjerivati. Za cipele postoje i razne impregnacijske masti, ali nismo posebni fanovi istih – osim ako se ne radi o glatkoj koži koja jedina trpi takav način impregnacije, bez utjecaja na izgled i disanje kože. Ono na što pazimo je da ipak ne koristimo sprejeve prečesto jer sigurno nisu dobri za okoliš pa imajmo i to u vidu.
Sada je dosta popularno i voskom tretirati neke vrste kože (npr. rukavice) ili materijale bazirane na organskom pamuku, ali mi još nismo mentalno spremni posvetiti toliko vremena održavanju 😅.
Za sve druge vrste materijala, kao što su brušena koža/gamoš ili kombinacije kože i umjetnih materijala, predlažemo da odaberete sredstvo u spreju. Ove masti baš znaju poružniti cipele, a vjerojatno ih i kompromitirati po pitanju disanja. No osobno, samo poružnjivanje nam je dovoljan razlog za izbjegavanje masti 😂.
Dereze, cepine i savitljive dijelove karabinera (bravice, zglobovi) mogu se i uljiti: običnim uljem za podmazivanje (mašinsko ulje), kao i silikonskim premazima (najčešće u spreju). Time biste smanjili hrđanje, a kod karabinera omogućili da se dobro zatvaraju i otvaraju. Ali, tu ima jedan veliki ali – ako se nećete prije nošenja sjetiti dobro obrisati to ulje, mogli biste uništiti jakne, hlače i ruksake (kao i ostalu opremu) čiji materijali nikako ne trpe ulje niti silikone.
Dakle radije ne dirajte ništa i vodite računa (ako možete) da cepine i dereze kupujete od renomiranih proizvođača koji koriste čelike i njegove legure s različitim načinima kovanja. Najčešće je to hot forged oznaka, što znači kovanje na viskom temperaturama blizu točke tališta.
Oni se prije kovanja premazuju različitim preparatima, kako si bi se smanjila kasnija oksidacija na minimum. Recimo, ako niste koristili opremu, vidjet ćete nakon ljeta jako tanak sloj hrđe koji se skida običnom krpom i zapravo jedva oštećuje strukturu željeza ili čelika.
Za kraj
Vjerojatno svatko od nas ima neke svoje metode i iskustva temeljena na pokušajima i pogreškama, prilikama i situaciji. No u jednom bismo se svi trebali složiti – održavajmo opremu da traje, ne stvarajmo dodatni otpad gdje nije potrebno i koristimo je što je duže moguće kako bismo iskoristili puni potencijal i svrhu za koju je namijenjena.