Nalazimo se u najljepšem dobu godine i ova priča je trebala krenuti s olakšanjem kako je napokon došla prava zima. No, čini se da izvan granica Primorsko-goranske županije i nije neka razlika, u odnosu na nekoliko proteklih godina. Srećom, okolica Platka i Gorski kotar imaju između 50 i 150 cm snijega pa već nekoliko tjedana uživamo u zimi kakvu već dugo godina nismo imali, zahvaljujući globalnom podizanju temperatura iz godine u godinu.

Kao rođeni Goranin pamtim ovo, meni najbolje, doba godine kao minuse ispod 15 °C i barem metar snijega. No, klima se jako promijenila, i to u jako kratkom periodu, te smo se svi pomalo odvikli od ovakvih uvjeta – a u planinama naročito.

Pa krenimo od početka – kako se dobro pripremiti na zimsko planinarenje u našoj zemlji? Nekom drugom prilikom ćemo o alpskim, zimskim turama jer trenutačno ionako ne možemo nigdje.

Pristup automobilom

Možda za početak treba napomenuti nekoliko stvari oko putovanja automobilom. Iako bi se to trebalo podrazumijevati, nije na odmet ponoviti da prije kretanja na put treba provjeriti stanje na cestama kao i internetske stranice o planinarenju, gdje uglavnom možemo pronaći svježe informacije posljednjih posjetitelja.

No, čak i bez da čitamo išta treba nam biti jasno da bijele ceste koje ulaze duboko u šumska i brdska područja nisu pogodne za vožnju zimi, u uvjetima s toliko snijega koliko ga je u Gorskom kotaru bilo proteklih tjedana. Samim time, provjeravati možemo li negdje automobilom gdje jedva dođemo ljeti je uglavnom gubitak vremena i trebamo razumjeti da će neka polazišta biti nedostupna.

Ako svježi snijeg pada tijekom noći, mora nam biti jasno da rani start možda neće biti opcija – izgledno je da ceste neće biti očišćene, odnosno da ralice najmanje do podneva neće stići počistiti većinu županijskih i gradskih cesta.

Svakako napominjemo da se na put ne kreće ako ima friškog snijega po cestama koje se održavaju (ali potencijalno još nisu došle na red), a nismo vični vožnji po snijegu. Mislimo (odnosno, nadamo se barem 😄) da je zadnjih nekoliko vikenda vožnje na Platak mnogim posjetiteljima dalo zaključiti da nisu posebno dobri u vožnji po snijegu i da im tako nešto nije trebalo 😅. Čemu smo sve svjedočili, bolje da ne pričamo – opasnost za sebe i putnike u svojem vozilu, kao i za ostale automobile na cesti. No, to su sada već neke druge teme.

Kao u svemu, i ovdje je važno ne ići bezglavo i tvrdoglavo na put, već uključiti mozak i pristupiti ideji o takvom izletu oprezno, uzimajući u obzir svoje iskustvo i sposobnosti. Ako to rade drugi, ne znači da to mogu i trebaju raditi svi – na kraju krajeva, nitko od nas ne zna što je tome drugome u glavi i nogama (možda mnogo, a možda ništa 😂).

Planiranje rute

Osnovno pravilo, primjenjivo u mnogo situacija, bi trebalo biti da ne idemo tamo gdje nismo bili dok nema snijega.

Živimo u krškom kraju i stjenovite rupe i škrape su najnormalnija stvar. To zimi može biti izuzetno opasno jer uglavnom budu prekrivene nestabilnim snijegom. Tko ide na turnim skijama sigurno će moći otkriti neke nove, divlje ili ljeti nedostupne linije, ali za sve nas ostale koji hodamo ili krpljamo okolo, vrijedi da istraživanje svedemo na minimum.

Osim toga, vrlo često moramo sami probijati put kroz snijeg. To znači da, ako po suhom trebamo određeno vrijeme za proći neku dionicu, po snijegu uvećajmo to vrijeme barem za trećinu – ako ne i više.

Putevi koje poznajemo mogu se radikalno promijeniti pod utjecajem snijega i vjetra pa budimo svjesni toga prije polaska. Provjerimo postoje li dobre markacije koje su vidljive i kada je visok snijeg (po stablima ili postavljenim stupovima gdje nema stabala). Također, procijenimo koliko nam vremena treba u najgorem slučaju (loše vrijeme, dubok i neizgažen snijeg i sl.) te možemo li to riješiti u postavljenom vremenu – zimi treba puno ranije kretati na izlet jer nam duže treba za proći određenu rutu, a dani su kraći.

Oprema i odjeća

Kao i u svako drugo doba godine, i za zimu vrijedi da velika količina opreme koju možda imamo ne znači da ćemo automatski postati brži, jači, izdržljiviji…jednostavno nećemo! To što imamo gomilu opreme ne znači ništa, ako nismo fizički sposobni za planinarenje zimi ili ne znamo koristiti opremu koju posjedujemo. To što si možemo nešto priuštiti, ne znači i da smo automatski spremni za ovakvo nešto – iskustvo, znanje i sposobnost ne mogu se kupiti novcem.

Od esencijalnih stvari za prilike koje vladaju u našim planinama svakako bismo sa sobom trebali imati sljedeće (i nećemo to zvati zimskom opremom, jer istu zapravo čini nekolicina komada kao što su cepin, dereze i kaciga te prošireno penjački pojas, uže, lavinska lopata, sonda, vijci, gurtne…no, to proširenje je ovisno o vrsti uspona i kod nas u lokalnom planinama slabo primjenjivo):

Što se tiče baš prave zimske opreme, ako uvjeti zahtijevaju ili ako se ne osjećate sigurni, svakako trebate imati cepin i dereze te ih znati koristiti. Mada, kod nas su vrlo rijetke lokacije gdje ih mi koristimo, jer jednostavno nisu takvi uvjeti ili nam takvi pristupi nisu dohvatljivi zimi zbog previše snijega. No, to smo mi – svatko je drugačiji i sam će procijeniti gdje i kada ih treba koristiti.

Dereze

Možda je sad prava prilika da razriješimo dilemu između derezica i dereza. Na žalost velike količine planinara, ne možemo napisati da podupiremo korištenje tih malih derezica koje su neka kombinacija lanca i malih šiljaka. Zašto? Naime, ako su uvjeti takvi da je onemogućeno normalno napredovanje u gojzericama, onda mala razlika koju daje ovaj komad opreme nije dovoljna (samo će vam dati osjećaj lažne sigurnosti).

Prije svega naglasak treba biti na gojzerici. Ako si možemo priuštiti zimsku gojzericu uz druge cjelogodišnje, onda su one sasvim dovoljne za većinu uspona po hrvatskim planinama – izuzev nekih ekstremnijih lokacija ili vremenskim prilikama posebno uzrokovanih uvjeta. Dobra zimska gojzerica drži podlogu puno bolje nego bilo koja druga gojzerica s derezicama.

Ako ne možete imati više pari gojzerica (ili jednostavno smatrate da vam se ne isplati jer zimi idete u planinu tek nekoliko puta), onda je i tu računica relativno prihvatljiva. Naime, dobar par univerzalnih dereza može se naći na popustu za 500 kuna (i sami smo ih kupili po toj cijeni). Možda se to čini puno, ali zimske gojzerice (primjerice od Alpine) morate platiti duplo toliko na popustu (Alpinu smatramo najpovoljnijom kvalitetom pa zato taj primjer).

Dereze su zaista komad opreme koji je neophodan, ako vas zanima zimsko planinarenje. Također, uz pravilnu upotrebu i održavanje može trajati jako dugo pa je to i svojevrsno ulaganje na duži period.

Mi za alpske uspone koristimo automatske dereze (znatno su skuplje i zahtijevaju gojzerice koje mogu prihvatiti takav način fiksiranja), jer uglavnom provedemo i više od šest sati samo u derezama (ne računajući i nekoliko sati pristupa i povratka bez njih). U takvim slučajevima je dobro da svako malo po hladnoći ne morate skidati rukavice i zatezati remenčiće, dok stojite na vršcima prstiju neke grape ili strmine. No, kod nas u zemlji zaista nema dugotrajnih uspona gdje postoji mogućnost da od višesatnog nošenja dereza morate raditi takve stvari pa su univerzalne dereze sasvim dovoljne.

Zapravo bismo rekli da, ako ste ikada probali nositi prave dereze, o ovim malim derezicama ne biste niti razmišljali. Koliko smo uspjeli pratiti, set ovakvih derezica se kreće između 30-50 eura, a univerzalne dereze 70-100. Razlika je dvostruka, ali tolika je i razlika koju donose u performansama (ako ne i veća). Tu zaista vrijedi ona, koliko para toliko muzike 😁.

Možda nije loše spomenuti i negativnu stranu, a to je nošenje dereza po uvjetima gdje je to zaista višak –  pa umjesto da nam pomažu, otežavaju napredovanje i povećavaju mogućnost ozljede. Kao i u svemu u životu, treba imati mjeru i znati procijeniti kada što koristiti, a kada je nešto zaista višak. Po pitanju zimske opreme i zimskog planinarenja, to dolazi i s iskustvom.

Cepin

Zlatno pravilo je: ako su uvjeti takvi da su nužne dereze, moramo nositi i cepin.

Nije uvijek tako, što smo i sami vidjeli i iskusili u posljednjih nekoliko zima – jednostavno su se zimski uvjeti prilično promijenili – ali recimo da većinom jest i da ovo pravilo treba uvijek imati u glavi kada stavljamo dereze te onda procijeniti za svaki dionicu puta je li nužan i cepin.

I opet ponavljamo, ne obilujemo velikom količinom uspona u našoj zemlji, gdje ćemo tako opremljeni nabadati po planinama, ali moramo obuhvatiti i ovaj komad zimske opreme.

Dakle najčešći, najpovoljniji i najjednostavniji cepini za naučiti samo-spašavanje su cepini ravnog hvatišta. Što se penjete po strmijim padinama, to ćete trebati zakrivljenije hvatište i glavu cepina. Mi uglavnom provodimo vrijeme po jednostavnijim grapama (ili smo ga barem lani provodili), gdje je dovoljno lagano ukrivljeno hvatište cepina bez previše kompromitiranja svojstava za zaustavljanje u slučaju pada.

Kaciga

Kacige nećemo spominjati posebno, jer se ni ne radi o isključivo zimskoj opremi. Dovoljno je reći da, ako si prisiljen hodati u derezama i nositi cepin, onda sigurno moraš imati i kacigu. Isto vrijedi i u mjesecima bez snijega – gdje god postoji opasnost od pada ili od padajućeg kamenja, kaciga je prioritet.

Ostalo

U ovu rubriku možemo samo svrstati opremu i odjeću za koju ste sami procijenili da vam treba i da je želite koristiti. Dobar primjer su krplje. Iako ih mi sami ne koristimo, one postaju sve popularnije u nas (ako vam se ne da satima prtiti i probijati kroz snijeg, krplje su ok alternativa koja vam može olakšati hodanje po snijegu).

Kroz iskustvo se uvijek dolazi do nekih novih zaključaka i važno je ne gomilati opremu i nositi sa sobom hrpu stvari. Prilagodimo se uvjetima i svaki puta naučimo nešto novo o sebi, opremi, odjeći, tjelesnoj pripremi i kako reagiramo u uvjetima hladnoće i snijega.

Planinarenje zimi daje zaista poseban osjećaj, ali i zahtjeva dobru pripremu, ponajviše fizičku. Zimi je ionako teško ostati u dobroj formi. Prema tome, treba koristiti što je više moguće slobodnog vremena za postizanje optimalne forme zimi, a iskustvo korištenja zimske opreme će doći rutinski – neprestanim ponavljanjem.

Na kraju krajeva, ako imate jaku želju planinariti zimi, a ne znate kako početi – uvijek se možete učlaniti u neko planinarsko društvo i naučiti osnove ili, ako niste tip za planinarska društva, upisati neki tečaj vođen od strane licenciranih stručnjaka ili pogledati koji provjereni i preporučeni video tutorial na webu. I jasno, vježbati, vježbati i vježbati.

Uživajmo dok traje zima i prije svega pazimo na sigurnost sebe i svih oko nas.