Teško da smo mogli više pogriješiti kada smo u priči o usponu na Krn ustvrdili kako je to jedan od posljednjih vikenda bez snijega u Alpama. Klimatske promjene možemo nijekati ili ne, ali polovica studenog bez milimetra snijega u Alpama dovoljno govori u prilog tome da nam se klima itekako promijenila.
Relativno ružno vrijeme najavljeno za riječko područje odlučili smo zamijeniti relativno dobrom najavom vremena u Kamniško-Savinjskim alpama. Cijeli tjedan, koliko smo pratili, nije bilo padalina. Svejedno, nismo htjeli riskirati i biramo nešto lagano, a opet dovoljno teško da nastavimo podizati formu – prije nego nas snijeg zablokira u potpunosti.
Iskreno, još uvijek nisam dovoljno spreman na udaranje derezama i stajanje na prstima po tvrdim grapama i teško mi je vjerovati da ću ove zime uopće biti. No, kako do snijega očito još ima dovoljno vremena, odlučujemo se za uspon na Grintovec.
Kojim putem na Grintovec
Još kod kuće smo kalkulirali da li da pokušamo po grebenu preko Mlinarskog sedla, ali nismo bili sigurni u uvjete pa smo odlučili preskočiti. Radit ćemo samo na kondiciji ovaj put. Kada smo došli na vrh, shvatili smo da bi nam Mlinarsko sedlo bila velika greška – jer je bilo snijega koji se već pretvorio u led i to bi nas sigurno u jednom trenutku vratilo natrag.
Također, nismo bili sigurni kakvo je stanje po grebenu Dolge stene – ovo se pak s vrha pokazalo čisto kao suza i šteta je da se nismo za to odlučili, ali ostat će za drugi put. No, kako god okrenuli, na Grintovcu još nismo imali dobro vrijeme (bili smo 2 puta već) i nikada nismo doživjeli pogled s vrha. Odlučujemo se za jednostavniju klasiku – planinarski uspon od Doma u Kamniškoj Bistrici sa 600 metara nadmorske visine, putem čez Streho na vrh Grintovca na 2558 mnv.
Do Cojzove koče na Kokrskom sedlu
Ranojutarnja vožnja (buđenje u 2.30h) ponovno me nagradila mučninom i manjkom apetita. Slabo sam spavao, a spora vožnja kroz neprestanu izmaglicu i laganu kišicu nije pomogla. Definitivno nam je bilo lakše kada smo kretali poslijepodne/predvečer pa spavali u autu, ali moja zdjelica to još ne dozvoljava pa se zasad snalazimo ovako.
Kao i uvijek kada je takvo vrijeme u vožnji, pogledavamo se u autu i razmišljamo hoće li nas zaribati prognoza. Ne vidimo niti milimetar planina, bez obzira što se tokom vožnje mračno jutro vrlo polako pretvara u dan. Po dolasku na parkiralište ispod doma u Kamniškoj Bistrici čekamo da se razdani do kraja – ili, bolje reći, da se ja odobrovoljim i pokušam nešto pojesti 😀.
Relativno rani polazak (6.50h) i hladno jutro omogućuju nam dobar tempo, iako se oboje mučimo – najviše zbog nedostatka prave forme. Unatoč našem lošem osjećaju i brutalnoj magli koja nas prati cijelim putem, za manje od dva i pol sata stižemo do Cojzove koče na Kokrskom sedlu (1793 mnv). Lani nam je trebalo oko dva sata za isti put (cca 1250 metara uspona) pa odmah ostajem razočaran kako smo jadni ove godine 😅.
Na vrhu Grintovca
Nadali smo se boljem vremenu od ovog dijela nadalje, ali ništa od toga. Sada još uz guste oblake i gadno puše. Oblačimo se u jakne i rukavice te se nadamo da će ovaj vjetar na većoj visini ipak donijeti i bolje vrijeme. Prve naznake sunca vidimo tek na oko 2000 mnv, a vjetar jača i postaje sve hladnije. Što se više uspinjemo, postaje jasnije da ćemo imati fantastičan dan. Dan s jakim i hladnim vjetrom, no što je tu je – uživanje u pogledima napokon može početi.
Pogledi su zaista čudesni na sve strane. Čak ni vjetar ne može oduzeti gušte promatranja, okretanja oko sebe i fotkanja ove atmosfere. Jezerska Kočna, Dolgi hrbet, Skuta, Turska gora, Brana, Planjava – velikani ovih alpa kao na dlanu. Oblaci luduju pod naletima vjetra, a konačnu kulminaciju doživljavamo na vrhu. Zadržavamo oko desetak minuta, nakon čega doslovno moramo pobjeći s te vjetrometine.
Vesela skupina Slovenaca pristiže na vrh, čuje da smo iz Hrvatske i odmah nam čestita na usponu. I to s ogromnim oduševljenjem, rukujući se i grleći nas (iznenađene i izbezumljene 😂). Vjerojatno su nas, čim su čuli da smo iz Rijeke, zamislili kao primorce koji ljeti leže na plaži, a ostatak se godine klone hladnog vremena i čekaju ljeto 😂. Lijepo smo se svi skupa nasmijali i nastavili svatko svojim putem.
Planinarski ručak i odmor
Na putu prema dolje tražimo zavjetrinu u kojoj ćemo odmoriti i prvi put nešto ozbiljno pojesti. Plastična posuda puna savijače od sira nas čeka i nema smisla da je neotvorenu nosimo i dolje 😀. Uvijek kažemo kako nam je najdraži obrok onaj dirtbagovski, iz ruke, dok sjedimo na nekoj travi ili kamenu, uživajući u najljepšem pogledu na svijetu (onom planinskom). Onaj obrok kada nam nije ni bitno što točno jedemo, već nas hrani sve ostalo.
Uživamo u tišini, sunčanju i hrani te zurimo u oblake i maglu koji nas čekaju za povratak. Znaju li uopće ljudi u dolini kako je ovdje lijepo? Kako silazimo niže, tako se rješavamo i slojeva odjeće. A moramo priznati da smo se usput riješili i slabog raspoloženja, mučnine, loše forme…
Kao i uvijek, ono po što dođeš u planine uvijek i nađeš. Samo moraš dati vremena i nešto znoja da se to dogodi.
Spust do auta
Sam spust do parkirališta nema nekih specifičnosti, hod kroz maglu i još malo hoda kroz maglu. Vremenska linija je sljedeća: 4:20 sati za uspon, cca 2100 metara uspona i toliko spusta, ukupno utrošeno 9 sati. Iskreno, nisam nezadovoljan s vremenom uspona, ali nisam ni zadovoljan. Nekako nas uvijek nastojim natjerati na bolje pa iskreno mislim da bismo u boljoj formi bili sposobni uspon odraditi za sat vremena manje.
Ostavljam to kao cilj i motivaciju za neki drugi put. No, da ne budem sad neki grintavac nakon Grintovca 😁, a uzevši u obzir da se nismo nešto posebno osjećali, da nam je forma li-la i da se ja ipak još uvijek vraćam od ozljede, mislim da mogu biti zadovoljan s brzinom od 500 visinskih metara na sat.
Za kraj
Što se tiče težine, ova staza nema niti jednu minutu tehnički zahtjevnog uspona. Stoga je primjerena za sve koji su u dobroj formi, a nisu nešto vrući za pentranje po grebenima i osiguranim stazama. U svakom slučaju, najviši vrh Kamniško-Savinjskih alpa vrijedi vidjeti, a do nove priče možemo svi skupa uživati u fotkama i prekrasnoj atmosferi ovog izleta.
