Vjerojatno posljednji vikend bez snijega u Julijskim alpama iskoristili smo za pravi jesenski klasik: uspon iz planine Kuhinja na Krn, Batognicu i Vrh nad Peski, s povratkom preko jezera u Lužnici.
Prošlog vikenda obavili smo generalnu probu na grebenu Storžiča (priču možete naći OVDJE) i potvrdili da moju zdjelicu možemo izložiti dodatnim naporima 😁. Šalu na stranu, uspon po grebenu pokazao je da mi se vratilo prilično motorike i snage, a sada je došlo vrijeme da provjerimo izdržljivost.
Oduvijek smo voljeli spajanje više vrhova u jednom izletu te smo se nadali da ćemo napokon uspjeti pokazati nešto starog potencijala na ovoj laganoj turi. Priča je, očekivano, otišla u drugom smjeru – nismo očekivali ovakav, nadrealno lijep dan te smo fotić pržili do maksimuma 😊.
Krn
Uobičajeno ustajanje u 2.30h i vožnja koja je uslijedila nam nisu nešto posebno sjeli ovaj put. No, dolazak do planine Kuhinja i prekrasno noćno jutro, netom prije izlaska sunca, mogu odobrovoljiti i najveće grinčeve.
Za Krn uvijek kažemo kako je prava planinska, optička varka, jer misliš da ćeš stići na vrh puno prije nego što se to zaista i dogodi. Gledaš vrh cijelim putem i čini se blizu, samo što nije – ali nikako stići 😅.
Tabla kaže 3:30h, no mi si zacrtavamo da to može i brže. Vrh dohvaćamo za ravno 2:30h, što nas iznimno veseli – ne zbog nekog ganjanja brzine, već zbog testa forme i općeg stanja nakon svega. Ovo nam se čini skroz u redu vrijeme za ovakav tip uspona – ništa tehnički, čisto hodanje uzbrdo – mada bi se moglo još i brže kada se ne bi toliko fotkalo i uživalo u vidicima.
Ako ovo nije vrh s jednim od najljepših pogleda u ovim alpama onda ne znamo koji jest. Čak i ako zanemarimo Dolomite i austrijske velikane koji nam se s vrha nude kao na dlanu, pogled od Kanina preko Mangarta, Jalovca, Prisojnika, Razora, Škrlatice, Triglava i spodnjih Bohinjskih gora oduzima dah – neovisno koliko puta ste bili izloženi ovim vidicima.
Uz to, uvijek čudesni detalj je magla iznad Bohinja pa sve do Karavanki i Kamniško Savinjskih alpi, sa stršećim Stolom i Grintovcem kao perjanicama. No, najbolji dio od svega je zapravo to što smo napokon imali osjećaj kao da je sve po starome (ili barem počinje biti). To je bio dodatni motiv ionako prekrasnom danu.
Batognica
Nakon uživancije na vrhu nastavljamo prema Batognici, kroz Krnsku škrbinu. Zaista dugo nismo bili ovdje i jedan vrlo nezgodan detalj (samo zimi, doduše) riješen je dodavanjem sajle iznad malenog skoka između stepenica koje lagano propadaju i sa sobom povlače povijest Soške fronte na ovim gorama.
Batognica ne zaostaje s pogledima na sve strane, a ponajviše na naš idući cilj. Vrh nad Peski odavde zaista privlači poglede i izgleda kao vrh vrijedan daljnjeg uspona, čak i ako vam se u tome trenutku to baš i ne da 😂.
Vrh nad Peski
Sam uspon na Vrh nad Peski je bez nekih specifičnosti ali je, kao što mu ime kaže, krcat pijeskom i tvrdim siparom. Zbog toga je potrebna doza opreza kod priječenja i spuštanja, jer su odroni sa svih strana ove planine sasvim normalni i treba se maknuti s njezinih obronaka što prije.
Srećom, ovdje ne gubimo puno visine dolaskom s Batognice na Vrh nad Peski pa je uspon s jedne i spust s druge strane brz i bezbolan.
Jezero u Lužnici
Ovime se naš dan već ozbiljno primaknuo kraju. Još nam je ostalo jezero u Lužnici, koje je šlag na torti ovog kraja. Dolaskom do jezera radimo i prvi pravi odmor – odmor koji nije vezan isključivo za sumanuto fotkanje, već i za prvi pravi obrok u tom danu.
Povratak je, zahvaljujući strmom spustu, zaista brz pa na parkingu završavamo nakon okvirno 1700 metara uspona i toliko spusta, u 16 kilometara ukupne dužine. Izlet je sve skupa trajao 8 i pol sati, ali od toga možete komotno oduzeti oko dva sata koje smo potrošili na fotkanje, glupiranje od sreće i uživanje u beskonačnim pogledima 😁.
Za kraj
Što reći, osim da smo presretni što smo opet u alpama. Ne znamo čeka li nas sljedeći vikend nova alpska uživancija, ali napokon nam stvari počinju izgledati kao nekada i osjećaj je super!
Ovaj krug (ili barem neki njegov odabrani dio) možemo preporučiti svima vama koji razmišljate o jesenskom izletu u slovenske alpe, dok još nema snijega. Potrebna je dobra kondicija i ponešto iskustva, ali izlet nije tehnički zahtjevan i sve se (uz malo više opreza za Vrh nad Peski) može proći samo hodanjem, bez upotrebe ruku. Pogledi su prekrasni, a ako vas dočeka ovakav dan kao što je nas, past ćete na guzicu od ljepote 😂. GPX trag ovog izleta uskoro stiže na naš web.