Planine i planinarske staze oduvijek su čovjeka privlačile – to nešto divlje i magično često nas doziva, a tome zovu teško se oduprijeti. U današnje vrijeme sve više ljudi pronalazi određenu vrstu mira i opuštanja u šumskim i planinskim lokacijama, daleko od gradske gužve i buke, daleko od svakodnevnog posla i životnog stresa. Neki u prirodu vole otići sami, a neki u društvu. Kako god bilo, provesti dan u prirodi može biti samo pozitivna stvar.
Međutim, a vjerujem da ste to svi vi redoviti planinari također primijetili, u današnje vrijeme često u šumi i planinama možemo sresti i šupke – posebnu vrstu planinara koji će vam, makar na trenutak, pokvariti vaš osobni doživljaj toga dana provedenoga u divljini.
Za početak, definirat ćemo šupka:
„Šupak je osoba ili skupina ljudi koja pohodi prirodu i planine, a ne pridržava se prešutnih pravila ponašanja u prirodi koje većina planinara i šetača poštuje, potiče i dijeli.“
Ideja ove priče nije bilo koga prozivati ili pametovati, dapače – smatramo da zbilja nije potrebno ulaziti u tuđe navike i afinitete, svi smo različiti i upravo ta različitost je nešto što nam svima obogaćuje život. Međutim, vjerujemo da su svima nama zaljubljenicima u prirodu neke stvari ipak zajedničke, da ne kažemo univerzalne. Jedna od tih stvari svakako je ljubav prema prirodi te želja i potreba za njenom zaštitom i očuvanjem. Druga jednako bitna stvar je, opet vjerujem svima nama, ta neutaživa potreba za odlaskom u divljinu, odmicanjem od svakodnevnog stresa i jednostavno, provođenjem predivnog i opuštenog dana u prirodi. Uspomene na takve dane često nas nose kroz radni tjedan te s njima u mislima lakše dočekamo idući vikend 😊.
Iz toga razloga, u ovoj priči pokušat ćemo sažeti neke osnovne savjete (ili prešutna pravila) vezane za kretanje po planini, koji općenito vrijede i za kretanje po bilo kakvoj prirodi. Vjerujemo da će većini svi oni biti poznati te da ih se i sami, manje ili više svjesno, držite. Za vas koji se prepoznate u terminu „šupak“, znajte da nam nije bila namjera uvrijediti vas, već se nadamo da ćete na ovu priču gledati kao na priliku da nešto novo naučite, da postanete bolji planinari i izletnici te da nešto malo više napravite za ovu predivnu prirodu u kojoj imamo čast živjeti i uživati.
Ovo je još jedna priča napisana od strane ženskog dijela Zova planine – ako vam se ne sviđa, njoj šaljite prigovore 😄.
Glavno načelo odlaska u prirodu je: „Ne ostavljaj trag.“. Ideja je da se minimizira utjecaj čovjeka na prirodu, pokuša očuvati taj prirodni ekosustav i omogućiti čovjeku još puno, puno godina uživanja u divljini. Prirodu treba pustiti netaknutom, najviše koliko je to moguće (jasno je da ćete hodati po stazi i gaziti po travi 😊). Koliko je ovo načelo važno, govori i činjenica da se čak 6 od 8 savjeta na neki način odnosi na to.
1. Pazi na smeće
Ovo pravilo govori samo za sebe. Kako ste u prirodu došli, tako iz nje morate i otići, odnosno sve što ste ponijeli sa sobom od kuće, sa sobom kući trebate i vratiti. Ne ostavljajte smeće u prirodi – boce od sokova, limenke piva, vrećice čipsa, omote od čokoladica i slične stvari, sve to nakon konzumacije spremite natrag u ruksak i bacite u kantu za smeće kada se vratite iz prirode. Isto vrijedi i za puknute vezice, rasparane majice i svu uništenu obuću, odjeću i opremu. Također, za vlasnike pasa, ne ostavljajte pseće kakice u najlonu u prirodi – može se reći da je to prirodno gnojivo pa slobodno izbjegnite najlon, ali izbjegnite i stazu 😁. Ne budite šupci!
2. Ne uništavaj prirodu
Također, vrlo jednostavno: ne beri cvijeće, ne trgaj grane, ne urezuj inicijale i ne piši po stablima, ne razbijaj i ne odlamaj stijenu, ne skupljaj kamenčiće, zemlju, travu i druge stvari iz prirode za doma, itd. Shvaćate već što mislimo s ovime. Ideja je gledati, a ne dirati. Cvijeća ima na tržnici, kamenčića i zemlje u Bauhausu ili Pevecu, urezivati u drvo možete na art&hobby tečaju, a agresivnost možete ispucati na satu boksa ili borilačkih vještina – ne treba lomiti stijenu i uništavati prirodu za to.
Hodajte, gledajte, fotkajte, uživajte….i ne budite šupci 😊.
3. Pazi gdje obavljaš nuždu
Ovo je pravilo jako važno, ne toliko za samu prirodu, već za ostale planinare koji će se nalaziti s vama na istoj planini. Nitko od nas ne želi hodati po stazi u strahu od podizanja pogleda, jer eto, veliki je potencijal svako malo naletjeti na smeđu minu. Još kad na nogama imate niske tenisice ili nove gojzerice s dubokim ripnama i nepotrošenim đonom, veselju nema kraja.
Priroda je velika i prostora imate pa, bez obzira o kojoj nuždi se radi, ne bi trebao biti problem nekoliko metara skrenuti sa staze u neki prigodni šumarak ili iza neke veće stijene – negdje gdje ne očekujete da će drugi planinari prolaziti. Također, jako važno, izbjegavajte obavljanje nužde u potocima, rječicama i drugim izvorima pitke vode.
Vezano uz ovo pravilo, a posebno bitno za žene – ako koristite vlažne maramice, dobro je koristiti one biorazgradive ako ih već ostavljate u prirodi. U današnje vrijeme nije teško nabaviti takve maramice, ima ih u svakom DM-u ili Müller-u. Također, vezano za uloške te druga intimna i higijenska pomagala – ne ostavljajte ih u prirodi, već ih uzmite sa sobom i pospremite u malu vrećicu te bacite u kantu za smeće po spustu, kada na nju naletite. Muškarci, ovo vrijedi i za korištene kondome 😂. Ne budite šupci!
4. Pazi na divlje životinje
Ne znam za vas, ali mi uvijek ostanemo kao začarani kada naletimo na neku divlju životinju u prirodi. Jednostavno sve stane i u glavi počnemo vrtiti film kao da smo u nekom dokumentarcu – nas dvoje okorjelih istraživača, mirujemo i jedva dišemo dok snimamo (očima i fotićem) predivnog, velikog jelena kako riče i doziva ženke u sezoni parenja…😁
Životinje u prirodi uvijek je predivno vidjeti, to je neopisiv osjećaj i velika čast. Da se razumijemo, nećete svaki put kada odete u planinu sresti zeca, medvjeda, srnu ili divokozu, nisu to tako česte situacije. Ali tim više, kada se takva situacija dogodi jednostavno uživajte i ne uznemiravajte ih. Ne hranite ih. Ne dozivajte ih. Ne dirajte ih. Ne gađajte ih. Ne ganjajte ih. Ne miješajte se u prirodu i prirodni životni ciklus. Ne budite šupci!
5. Pazi na sigurnost
Briga oko osobne sigurnosti važan je kriterij, ako želite izbjeći titulu šupka. Ako se svaki planinar pobrine za to da bude donekle spreman za planinarenje, kako po pitanju vlastite sposobnosti i kondicije, tako i po pitanju potrebne opreme koju nosi sa sobom, tada prilično smanjuje rizik i za sebe i za društvo s kojim planinari. Ovo se odnosi i na spasilačke ekipe koje bi morale riskirati svoje živote, ako dođe do neke nepredviđene situacije i moraju vas spašavati, ali i na druge planinare koji će putem naletjeti na vas te vam pomagati, što stavlja neočekivan i nepotreban pritisak na njih i njihove zalihe.
Planinarenje je divna i zabavna aktivnost, ali nosi i određene rizike. Važno je samo da budete spremni najviše što možete biti i da ne idete u planinu olako. Jasno, svi smo ponekad ležerni oko nekih stvari i čovjek se lako opusti, ali trudite se da to bude iznimka, a ne pravilo. Gojzerice, ruksak s hranom, vodom i malom prvom pomoći, mala svjetiljka te vodonepropusna jakna, vjetrovka ili kabanica minimum su koji uvijek morate imati sa sobom. Jednom drugom prilikom pisat ćemo o svoj opremi koju mi koristimo i nosimo sa sobom na razne vrste planinarskih izleta i zašto – pa ćete tu moći detaljnije pogledati što bi vam sve moglo zatrebati.
Zasad, u planinu idite pripremljeni, pod dobrim vremenskim uvjetima i budite svjesni svojih mogućnosti. Ne budite šupci!
6. Ne bacaj stvari nizbrdo
Ovo pravilo vezano je uz prethodno, ali opet dovoljno česta pojava u planinama pa je moramo posebno istaknuti. Ne bacajte stvari nizbrdo! To uključuje vaše stvari i smeće te sve ono što nađete u prirodi. Posebno je opasno odlomljeno kamenje koje ste, eto tako iz zabave, odlučili malo pogurati – čisto da vidite dokle će se otkotrljati, kakav će zvuk proizvesti i koliko će se jako raspuknuti.
Iza vas uvijek može biti drugih planinara, a taj tako lijepi, okrugli kamen koji bi se mogao tako dobro kotrljati i super daleko odletjeti, nekome drugome može značiti život ili smrt. Ne budite šupci, niste sami na planini!
7. Upoznaj stazu
Treba li posebno objašnjavati ovo pravilo? Za svaki izlet u prirodu i planine potrebno se pripremiti, u vidu upoznavanja staze kojom planirate ići. Svaka staza nije jednako zahtjevna, ni po dužini ni po tehničkom opisu. Isto tako, niste ni vi jednako pripremljeni (fizički, mentalno i materijalno/s opremom) za svaku stazu. To treba imati u vidu prilikom odabira rute te minimizirati rizik dobrom pripremom i istraživanjem staze.
U današnje vrijeme to nije jako teško – guglajte lokaciju, čitajte opise, gledajte slike. Nabavite planinarsku kartu toga područja – karta je iznimno bitna. Ne sjećam se postoji li ijedan naš novi izlet ili ruta za koji prethodno nismo ili nabavili kartu ili nekoliko dana istraživali lokaciju po webu (Google, blogovi drugih planinara, neke poznate planinarske stranice i forumi, slike rute i sl.).
Ovo pravilo, također, pripada pravilu opreza – pazite na sigurnost. Ako se ne želite izgubiti u divljini, budite pripremljeni koliko je to moguće i ne poduzimajte iz lijenosti nepotrebne rizike (za sebe i za druge koji će vas morati tražiti). Nemojte biti šupci u planini!
8. Poštuj druge planinare
Niste sami na planini. Ako ste vi došli uživati u prirodi, iz istoga toga razloga došli su i drugi planinari. Vaša sloboda kretanja i ponašanja je samo vaša, sve dok time ne ulazite u prostor i doživljaj drugih planinara. Budite svjesni da niste sami na planini i poštujte planinare koje sretnete.
Potrudite se da ne budete:
>> Nekulturni: pozdravite druge ljude na planini, jer pozdrav ne košta ništa i to je osnovna ljudska kultura. Ne budite nekulturni šupci!
>> Direktor svemira: ne pričajte glasno, ne derite se, ne psujte, ne budite nametljivi. Nemojte biti glasni šupci u planini!
>> DJ amater: planine su mjesto mira i tišine, normalnog ljudskog razgovora, smijeha, cvrkuta ptica, šuma lišća, … planine nisu mjesto za puštanje glasne glazbe na mobitelu ili Bluetooth zvučniku, planine nisu noćni klub – nemojte biti DJ-šupci u planini!
>> Bloker: ako vas stiže planinar koji je brži od vas, ne blokirajte stazu dok nastavljate hodati svojim tempom – njegov tempo je očito brži, stanite sa strane i propustite ga – to je win-win situacija, on neće morati usporavati i gubiti svoj tempo, a vi ćete dobiti nekoliko sekundi odmora i maknuti si pritisak njegovog puhanja za vašim vratom. Ne budite bloker-šupak u planini!
>> Brzi i žestoki: ako ste planinar koji ima brzi tempo i stiže druge planinare na stazi, nemojte ih obijesno i bezobrazno pretjecati na način da ih samo obiđete van staze, rušeći kamenje, pušući i bez pozdrava. Dok ste iza, prvo ih pozdravite. Ako vam se ne sklone s puta i ne propuste vas, znate da imate posla s bloker-šupcima i tada ih slobodno obijesno zaobiđite 😊. Ali, inače nemojte biti žestoki šupak!
>> Skupina: pazite na sigurnost mimoilaženja kada se susrećete s drugom skupinom planinara na stazi. Neki se planinari i planinarske škole drže pravila da se planinari koji idu uzbrdo sklone sa staze i daju prednost prolaska planinarima koji idu nizbrdo (kao “iskazivanje poštovanja za odrađeni uspon” ili da se malo odmore), a neki se drže toga da oni koji idu nizbrdo propuste one koji idu uzbrdo (“teže im je pa im se daje prednost i motivacija”). Nama to ovisi o situaciji – tako da, naša preporuka je da se ne držite slijepo nekoog definiranog pravila već da krojite svoja “pravila” ovisno o situaciji, terenu, izloženosti, brzini i veličini skupine, ali uvijek poštujući druge planinare. Također, veće grupe bi u načelu trebale dati prednost prolaska manjim grupama. Nemojte biti skupina šupaka!
>> Teške kosti: nemojte raditi pauzu nasred staze! Ako vam treba odmor, sklonite se koji metar van staze i tamo odmorite. Staza mora ostati slobodna za sve planinare koji će tuda proći. Nemojte ih tjerati da vas preskaču i guraju se s vama da bi prošli. Nemojte biti šupak teških kostiju!
>> Neodgovorni vlasnik psa: psi možda najviše uživaju u planinama, njima je to tek neopisiva sloboda. Ali, bez obzira na to što bi većina nas svakog psa na kojeg naleti u planinama izmazila do bola, morate biti svjesni da u planinama ima djece koja nehotice mogu nastradati u doticaju s većim i energičnim psom, kao i to da ima ljudi koji ne vole pse ili ih se boje. Vlasnici pasa u planinama moraju toga biti svjesni, ali i poznavati karakter svojega psa – kada čujete druge ljude u blizini, pripazite na psa, zadržite ga da ne poleti prema njima i privežite ga (privremeno!), dok se ne mimoiđete. Nemojte biti šupak-vlasnik psa u planinama!
I za kraj…
Nepredviđene situacije uvijek će se događati, a u prirodi su one posebno opasne. Pokušajte optimizirati taj rizik, to je sve što možete.
Čuvajte prirodu, kako bi još dugo mogli živjeti u njoj.
Budite svjesni da niste sami na planini.
I uživajte u predivnoj, predivnoj divljini…😊
