Prije tri godine kupili smo SUP daske za veslanje. U to doba kod nas se tek stvarao brand tog sporta i nije bilo posve jasno radi li se privremenom, ljetnom hitu ili o trajnom sportu koji je kao stvoren za našu obalu.
Ispalo je ovo drugo, barem iz naše perspektive – kako si to često znamo reći, SUP nam je spasio ljeto! Zamijeniti ležanje na plaži i umiranje od vrućine s potencijalno cjelodnevnom aktivnosti na vodi? Pa što uopće čekamo 😁.
S obzirom da je tada cijena daske bila prilično visoka, a posebno za nešto što nikad nismo probali i ne znamo hoće li nam se svidjeti, odlučili smo ziheraški iznajmiti daske u Hervisu za zaista smiješne novce (tada je to bilo bezuvjetnih 40kn/dan – danas je 100kn/dan ili 60kn/dan ako uzimate na 7 dana i više, ali i dalje je to i više nego prihvatljiva cijena). Dakle, cilj nam je bio prvo isprobati daske i vidjeti je li to za nas i sviđa li nam se uopće – da ne bacimo par tisuća kuna u vjetar pa da nam daske skupljaju prašinu na ormaru, u mraku sobe.
Prva lokacija za veslanje bila je Pirovac – taman smo za vikend bili u tome kraju, a i računali da tako zatvoren zaljev mora imati mirno more i manjak plovila koja će valovima remetiti ionako klimavu ravnotežu 😄. Ispalo je potpuno suprotno, naravno. Bila je bura i sezona požara te smo, na kraju, jedva pobjegli kući u Rijeku, prije nego su požari ozbiljno ugrozili lokalna mjesta i gradove. Ali, jedno je bilo jasno – moramo kupiti svoje daske, ovo je predobro!
Učenje zapravo i nije bilo teško, iako moram reći kako iz čije perspektive. Meni nije išlo nikako, a njoj je išlo super. Inače smo u obrnutim ulogama kada učimo te aktivne i nove stvari pa nam je ovo bilo baš smiješno. No, snaga i mišići ne znače ništa u odnosu na žensku gracioznost i svilenkastost pokreta koju traži ova sprava – barem na početku, dok se učite održavati ravnotežu. Ali, sve u svemu, nakon dva do tri izleta od po nekoliko sati postanete prilično sigurni na dasci te nema više suludih padova i nesigurnih ljuljanja dok veslate.
S obzirom da smo zaljubljenici u sve vrste voda probali smo veslati i na rijekama, i na jezerima i na moru. Možemo zaključiti da su nam jezera najbolja – nema toliko valova, vjetra i struje. Jasno, živimo na moru pa smo na njemu najčešće, ali ono ipak nosi najviše zapreka u vidu čestih promjena vremena, struje, valovitosti i vjetra.
Pa evo, izdvojit ću samo nekoliko lokacija na kojima smo veslali – one koje su nam bile posebno lijepe.
More
Kvarnerski zaljev u kojem živimo dušu je dao sa supanje, a najdraži dio nam je od Kantride pa sve do kraja istočne obale Istre. Od Kantride do Opatije ima dosta barki i prometa pa smo tu radili kratka, početnička veslanja od po desetak kilometara – tu je često mirno more i nije jako vjetrovito pa je ovo zbilja krasna lokacija na riječkom području za savladavanje osnova. Prednost je i to što je sve puno plaža pa uvijek možete stati i odmoriti, a i prati vas zelenilo s obale skoro cijelim putem. S druge strane, na ovome potezu uvijek ima dosta ljudi na plažama i šetnicama pa tko ima problema sa sramom dok uči možda ipak treba potražiti neke skrovitije lokacije.
Potez Opatija-Lovran prilično je sličan, samo je veći minus to što nema baš puno parkirališta s kojima dođete relativno blizu obale pa da ne morate nositi SUP pola sata, probijajući se kroz gužve. Veliki plus je krasna obala, hrpa zelenila i panorama malih mediteranskih naselja te se zbilja isplati doći ovdje veslati.
Nama najljepši, lokalni dio je potez od Lovrana do Brseča. Čisto da ne bude zabune, ovdje je skriveno pregršt kilometara pa da ne bi ispalo da se to sve stigne odveslati u jedan dan ili par sati. Mi obično idemo od Lovrana do Mošćeničke Drage ili od Mošćeničke Drage do Brseča (i natrag, jasno, ishodište i odredište nam je gotovo uvijek isto, a ture su kružne).
Pretpostavljate već da je Mošćenička Draga – Brseč najljepša linija; ima između 15 i 20 km, ovisno od veslanja, ali treba uzeti u obzir da tu zna okrenuti priličan vjetar koji vam može jako zagorčati život. To može biti i dosta opasno, jer kada je vjetar takav da nosi od obale gotovo je nemoguće vratiti se natrag (imali smo tu nesreću to isprobati). Sigurnija i kraća relacija je Lovran – Mošćenička Draga, gdje krug možete napraviti u 10 do 15 km, a tu su i mnogobrojne plaže na koje možete pobjeći ako okrene vjetar.
U svakome slučaju, ovo je prekrasan kraj za supanje. Plan nam je u etapama proći do vrha istarskog poluotoka, što ćemo sigurno i ostvariti. Šlag na torti sigurno će biti Limski kanal koji ćemo, možda već ovo ljeto, uzeti kao potpuno zaseban cilj s obzirom na dužinu, ali i prirodne ljepote kojima se isplati posvetiti.
Da ne bi bilo da samo volimo jednu stranu, nekoliko supanja napravili smo i na istočnoj obali. Kao odličan krug pamtim Jadranovo-sjeverna obala Krka-Krčki most i natrag uz obalu do Jadranova. Doduše, ne pamtim ga po dobrome zbog vjetra koji nas je po povratku toliko tukao, da smo morali veslati sjedeći – samo kako nam tijela ne bi glumila jedra i vraćala nas natrag. Možda zvuči smiješno dok pišem, ali uopće mi nije bilo smiješno dok smo pokušavali veslati.
Osim Jadranova isprobali smo i Kačjak, koji je savršen za početnike. Tu ćete naići na prekrasnu obalu, krenuli vi veslati prema Jadranovu ili prema Crikvenici. Auto možete parkirati nadomak mora i pumpati SUP odmah kraj auta i plaže pa je logistika zaista pojednostavljena. Izbjegli smo vjetrovite dane u ovome kraju pa su odavde samo lijepa sjećanja 😄.
Rijeke
Zasad smo, od rijeka, veslali samo kanjon Zrmanje. Tu nam je uvijek taj logistički problem dolaska s dva auta i nemogućnosti kružne ture, odnosno povratka na ishodište pa nismo često na rijekama. Kanjon Zrmanje zaista je prekrasan, ali nismo bili ni svjesni kakav zadatak smo si nabili taj dan! Potrebno je s dva auta organizirati prijevoz, a mi smo se odlučili za mega turu koja je na kraju dala 26 km veslanja – počela je u Obrovcu i završila u Donjem Karinu, nakon veslanja kroz kanjon Zrmanje, Novigradsko more i Karinsko more. Zapravo smo očekivali oko 18-20 km veslanja taj dan – ali jedno su planovi, a drugo stvarnost 😁.
Odmah ujutro, prije veslanja, obišli smo poznati vidikovac iz Winnetou-a, kad smo već u okolici. Već tada nam se činilo da će biti vjetrovito, ali ne previše – još i struja koja će nam pomoći veslati nizvodno, pa nema problema. No, nije ispalo baš tako, ali doći ćemo i do toga.
Dakle, auto puštamo u Obrovcu gdje Zrmanja i ne izgleda nešto posebno, ali već nakon 15-ak minuta veslanja ulazi se u jako lijep dio rijeke, čudesne zelene boje, koja se u istom tonu nastavlja do kraja. Zrmanja i njen kanjon zbilja su nešto za vidjeti i doživjeti. Toliko se čiste prirode nalazi ovdje i to je stvarno nešto što svakome mogu preporučiti.
Međutim, postoji i jedna velika mana ovog kanjona, iz perspektive nas veslača. Očekivali smo jedan lijepi dan na Zrmanji, u miru i tišini, hrpom ptica i riba, ali i s ponekom barkom ili turističkim brodićem. No, već nakon 30 minuta veslanja pokazalo se da ludo glisiranje (prilično velikih glisera i „jahti“) kroz čitavi kanjon rastjeruje sav životinjski svijet, ali i obeshrabruje veslače da uopće posjete ovaj predivni kanjon. Osim što je iznimno rizično veslati u takvim uvjetima, prilično je neugodno i stresno. Zaista mi nije jasno zašto je uopće takav promet dopušten i zašto se to glisiranje više ne kontrolira. Zbilja ne znamo brinuti o takvom prirodnom bogatstvu i žalosno je to sve skupa, no što je tu je. Iz toga razloga znamo da se, nažalost, nećemo opet vratiti na ovu lokaciju – koliko god nam priroda ovdje bila lijepa.
Struja na Zrmanji nije jaka pa ne treba računati na besplatnu vožnju do Novigradskog mora, iako sigurno malo pomaže. No, u trenutku kada smo stigli do najljepšeg dijela kanjona onaj vjetar koji smo osjetili gore na vidikovcu upozorava nas da nije riječ o povjetarcu, nego da nas čeka gadna vožnja. Zapravo nas je čekala borba da se iskopamo iz trstike, pokušamo održati pravac veslanja (u jednom trenutku daske su nam se samo vrtile u krug) i maknemo iz tih 600-tinjak metara Zrmanje gdje najjače udara (a ujedno i izbjegnemo sve te glisere).
Inače, ovo mi je bio i najljepši dio kanjona, ali teško je uživati i paralelno se boriti za goli život 😁. Šalim se malo, ali ako smo (kao početnici u veslanju) nešto naučili u ova tri dosadašnja veslanja po jakome vjetru, to je kako prepoznati pravu kombinaciju dana, vremenskih uvjeta i lokacije za veslanje. Jasno, tu je uvijek važna i kondicija koja će vam sigurno pomoći u nekim situacijama – no, s iskustvom se gradi i znanje te svakako s time treba smanjiti rizik i maksimizirati užitak cjelodnevnog veslanja na svim tim predivnim lokacijama, kojih naša zemlja ima napretek.
Nakon muke s vjetrom, dalje je sve čista uživancija – osim spomenutog glisiranja. Kanjon je zaista čudesan i mogu reći da je ovo bilo najbolje supanje u ovih par godina (što da kažem, očito volimo i izazove 😂). Ovdje bi mogla biti čak i bolja ideja kajak, zbog niskog položaja sjedenja – pa tko nije za SUP, kajakom se ovo definitivno isplati probati. Daljnju muku po vrućini i nedostatku zraka kroz Novigradsko i Karinsko more neću spominjati, odveslali smo i, bez obzira na umor i kukanje, bilo nam je super. Pive i čokolade na plaži se sjećam dan-danas, a tijelo je boljelo danima nakon 😁.
Jezera
Potpuni biser za nas i naše najdraže mjesto za SUP je definitivno Lokvarsko jezero. Divlje, samotno, dugačko, čisto, toplo i okruženo prekrasnom šumom kroz čitavu obalu – jednostavno ne mogu zamisliti ljepše mjesto. Od milja ga zovemo hrvatska Kanada 😁. Postoji dio jezera koji je gotovo uvijek pomalo vjetrovit, ali to nije ništa što će jako otežati veslanje ili pokvariti dojam. Ovo nam je mjesto broj jedan i svake godine tu više puta uživamo supajući između 10 i 20 km, ovisno koliko želimo – rukavaca je bezbroj i svi su lijepi, a gužve gotovo nikad nema (dapače, često ćete biti jedini ljudi na jezeru).
U inozemstvu nismo često veslali, osim na dobro nam poznatom Bohinjskom jezeru. Tu se nema što za reći, osim da je baš lijepo veslati te gledati planine i planinske panorame u tako prekrasnoj prirodi. Bude izvjesna gužva (kupači, SUP, kajak, drvene barke), ali zaista je dovoljno veliko da veslate u miru i uživate u osjećaju divljine.
Dakle, možete i sami zaključiti da je SUP idealna aktivnost za ljetne mjesece, čak i ako ne živite na moru. Može se prilagoditi za sve stilove veslanja i osobne razine aktivnosti te mislim da svatko može pronaći nešto za sebe. Dodatno, uz sve veću popularnost i konstantno snižavanje cijene SUP-a, on postaje i sve pristupačniji za šire mase – pa zašto ne postati dio SUP nacije…