Nakon prilično dugo vremena ponovno smo na Zrmanji. Prošlo je nekoliko godina od naše prve avanture SUP-om od Obrovca do Karina i obećanja da ćemo se vratiti. U međuvremenu je valjalo kupiti kajak i opuštenije krenuti kanjonom, u kojem je vjetar jači protivnik od same rijeke.
Polazak iz Meke Drage
Ovoga puta kao polazište biramo mjestašce Meka Draga na obali Novigradskog mora, oko dva kilometra udaljeno od ušća Zrmanje. Uspjeli smo se dovući prije 8h ujutro, upravo zbog velikih vrućina – jer nekog spavanja i nije bilo pa rano dizanje nije izbor, već potreba. Parking je besplatan, a na solidno uređenoj plaži nema nikoga u ovo doba dana. Lagano doručkujemo i širimo se s našim stvarčicama po plaži te pumpamo kajak zijevajući.
Najavljena bura nije ustala rano kao i mi, čemu smo se i nadali, pa je veslanje nadasve ugodno. Čak ni najviši dijelovi kanjona, gdje smo posljednji puta vodili borbe do kosti, nisu za uzvodno imali ništa više vjetra od blagog povjetarca.
Miran tok Zrmanje
Zrmanja je u ovom dijelu toka vrlo mirna, bez ikakvih brzaka, virova i nezgodnih plićaka. No, treba se držati označenog pomorskog puta jer plitki sprudovi nisu rijetkost. Srećom, tijekom jutra još nema velikog pomorskog prometa pa smo gotovo sami samcati i dobro napredujemo.
Po putu stajemo okupati se na dijelu rijeke gdje vidimo najmanje plutajuće trave i moramo priznati da je, unatoč žegi koja vlada, voda još uvijek ugodno hladna i pruža pravu okrijepu. Ono što nedostaje je malo više obale koju nije preuzela vegetacija, jer nema puno mjesta za pristanak velikih plovila kao što je ovo naše 😅.
Prema Obrovcu
Iako smo rekli da nećemo baš do samog Obrovca, kako bismo se vratili prije jačeg vjetra, vrijeme nam brzo prolazi i gotovo 13 km odradismo bez nekog posebnog napora. Na samom ulazu u mjesto vidimo priliku za nasukavanje i prvi ozbiljniji odmor na obali.
Dok odmaramo i nadoknađujemo energiju, stižu prve barke i ekipe u kajacima koje su baš odlučile svim silama prije ostalih doći u Obrovac 😁. Vidimo da imaju brojeve na prsima, što znači da je neka trka u pitanju. Kako krećemo natrag, sve je više kajakaša s brojevima pa usput pitamo o čemu se radi – u tijeku je Zrmanja Adventures Festival.
Prema Novigradskom moru
Bilo bi lijepo kada bi uvijek bilo više kajakaša nego barki-glisera-brodova, ali tako je kako je. Povratak je obilježen uglavnom nesnosnim glisiranjem raznih brodica i jet skijeva pa smo još zahvalniji na jutrošnjem miru.
No, da ne bi povratak bio samo negativan, u ovome smjeru otvaraju nam se prekrasni pogledi na Sveto brdo i Tulove grede i to naročito u dijelovima kanjona gdje dobijete gotovo nestvarni dojam blizine. Samim time povratak po istom pravcu i nije toliko monoton, kao što bi se možda činilo.
Dodatni izazov daje nam vjetar, koji se pojačao taman toliko da na nekim dijelovima moramo prosuti ekstra znoja kako bismo zadržali smjer kretanja. Vjetar, uparen s konstantnim glisiranjem i dizanjem valova, čini ovaj povratak sve samo ne dosadnim. U svakome slučaju, drago nam je da ovaj put nismo na SUP daskama, jer ima puno kilometara veslanja i zna biti iscrpljujuće iskopavati se iz dijelova gdje okolnosti ne daju disati, a kamoli veslati.
Za kraj
Ukupno smo veslali nešto više od 26 km, što nam je prošlo iznenađujuće brzo. Kanjon Zrmanje zaista oduzima dah, a u mnogim svojim dijelovima izgleda gotovo nestvarno – kao da niste na ovom planetu. Vrućine su velike i treba nositi puno vode sa sobom, barem 3 litre po osobi. Od ostalih tehnikalija se i nema što naglasiti, osim da na Zrmanju treba doći u dobroj formi – ne toliko zbog zahtjevnosti veslanja, koliko zbog dužine i trajanja te čestog vjetra i glisiranja.
Ne znamo koji nam je sljedeći veslački cilj pa neka to ostane iznenađenje – i za nas i za vas.