Ovu priču možemo nazvati i „podmirivanje dugova“. Prošlo je već više od mjesec dana otkad smo napravili ovaj đir, a nikako napisati priču. Hrpa posla, izrada barskog stola za Dejanov lakši rad od kuće (ubacit ćemo sliku na kraj, fino je on to složio 😅), a ako uračunamo tu i moj moj put u Portugal, dobijemo današnji datum i nas dvoje koji se pitamo kako nam je tako brzo proletjelo mjesec dana 😁.
Vrijeme zaista leti, nikad se dovoljno ne možemo podsjećati na to. Srećom, fotke i video ste imali prilike već vidjeti na našim društvenim mrežama pa ćete nam možda i oprostiti ovo kašnjenje 😄.
Otok Krk je predivan otok za planinarenje ili samo šetanje brojnim šumskim, kamenitim ili morskim stazama. No, kao i u svemu, uvijek postoji onaj dio otoka koji nam je najdraži. A to je za nas Baška, bez ikakve dileme. Taj kraj je, jednostavno, čudesan: veliki i modri zaljev, zelenilo u nizini, borova šuma malo više i, konačno, surovi kamenjar na vrhu. S obje strane Baške, i one prema Veloj Dragi i Bracolu i one prema Veloj i Maloj Luci, more je kristalno čisto, očaravajućih nijansi plavo-zelene boje stopljenih s blještavilom okolnog kamenjara. Naprosto, prelijepo.
Svi koji nas redovito pratite na Facebooku ili Instagramu, znate da oko Baške planinarimo često, barem jednom u 2 mjeseca – naime, otprilike toliko gusto vas ubijamo s fotkama i objavama na mrežama 😂.
O planinarenju iz pješčare Zarok prema plaži Vela Draga i uvali Bracol (a bilo je tu i malo kupanja 😄), sam već pisala OVDJE. Danas vas čeka priča o kružnom planinarskom điru po drugoj strani Baške: uvala Bunculuka – Kanjon Vrženica – Vela i Mala Luka – Sanbek – Lokva Diviška – Hlam – Plato Mjeseca. Pa počnimo.
U nedjelju 20.2.2022. krenuli smo iz uvale Bunculuka po označenoj stazi prema ulazu u kanjon Vrženica. Parkirali smo malo prije kampa Bunculuka na jednom makadamskom proširenju (ljeti se naplaćuje). Odmah na početku koristimo to što je kamp prazan te prolazimo po plaži naturističkog kampa Bunculuka (možda vrijedna informacija, za ljetne avanturiste 😂). S obzirom da se radi o naturističkom kampu, u sezoni ćete ga morati obići, prateći markiranu stazu iznad samog kampa.
Ovim dijelom puta staza vodi uz morsku obalu, preko nekoliko prekrasnih, šljunčanih uvala. S obzirom da još nije sezona i otok je prilično pust, imali smo tu sreću uživati u praznim plažama, samoći i nefiltriranim zvukovima prirode. Dolazimo do plaže na kojoj je križanje za kanjon Vrženica te tu skrećemo u kanjon (iako je moguće i izbjeći kanjon te put za Velu i Malu Luku nastaviti tako što ćete samo pratiti morsku obalu u krug do cilja, usput uživajući u još malo manjih uvala).
Ulazimo u kanjon i uživamo u malo hlada – iako je veljača, već smo se skinuli u kratke rukave. Kanjon pratimo sve do oznake skretanja desno, za Velu Luku. Ispadamo na manju visoravan i vidikovac Rebica te se od tuda krećemo spuštati prema Veloj Luci. O vidicima koje imamo na ovom dijelu (a i svim onima koji slijede) najbolje pričaju fotografije, jer mi odgovarajućih riječi nemamo 😃.
Od Vele Luke se za oko 5 minuta stiže do Male Luke. Ovdje obično ima puno ovčica, što malih, što velikih, a mi se svaki put trudimo što ih manje ometati u njihovom podnevnom čilanju. U ovo doba godine bude jako puno janjadi, pahuljasto-bijelih loptica koje u jednom trenu zaigrano skakuću okolo, a u drugom se sramežljivo skrivaju iza mama. Prekrasno za promatrati i moramo priznati da smo tu gubili malo više vremena – uvijek s oduševljenjem promatramo životinje u njihovoj svakodnevnoj rutini.
Plan za nastavak đira iz Male Luke je bio da se na divlje, po nemarkiranom grebenu, popnemo na Sanbek, a zatim nastavimo prema Lokvi Diviškoj. I da, popeli smo se na divlje, uz vječnu boljku naših karaktera – a to je šačica istraživanja 😂. Na kraju nismo išli po grebenu cijelim putem, već smo malo lutali cik cak, kako bismo bolje istražili i ovo brdo. Putem nam društvo radi 5 supova u letu, koji su nakratko znatiželjno zaokružili iznad naših glava, čisto da snime kakvi su to ljudi na njihovom terenu.
Zanimljivost ovog kraja je ornitološki rezervat Kuntrep koji se prostire na obalnom području širine 1km te dužine 10km (od rta Glavine do Male Luke). Ovdje se nalaze gnijezda bjeloglavih supova i još nekih ugroženih ptica, poput orla zmijara, vjetruše i sivog sokola. Zbog toga je u ovom području važno što manje ometati mir ovih prekrasnih ptica (ne raditi buku, ne paliti vatru i kampirati i sl., općenito ih što manje uznemiravati).
O pogledima sa Sanbeka, opet, neka pričaju fotografije.
Nakon kratkog fotkanja, nastavljamo dalje, prema Lokvi Diviškoj. Spuštamo se sa Sanbeka po oštrom kamenjaru, nemarkiranim putem, no ubrzo se spajamo na neslužbenu stazu koja dolazi iz smjera Vele Luke i označena je crvenim točkama u spreju te ide u smjeru Diviške. Podno Diviške se ova staza spaja na službenu, žutu stazu. Mi, naravno, opet zaobilazimo službenu stazu te se na divlje, preko grebena, spajamo na vrh Diviške. Moramo napomenuti da je ovaj dio našeg puta izrazito oštar i ne postoji „pročišćena“ staza usred ovog silnog kamenjara. Isto vrijedi i za put kojim smo se digli iz Male Luke do Sanbeka.
S obzirom da još imamo malo dana i energije, po spustu s Diviške odlučujemo se popeti i na Hlam – ionako nam je to samo jedno malo odstupanje od puta povratka. Dižemo se na zadnji vršak današnjeg dana i uživamo u mekom, poslijepodnevnom suncu.
Vrijeme je za povratak. Preko Kalić lokve i Mjesečevog platoa spuštamo se natrag u Bašku te prolazimo jedan kraći dio puta po cesti, kako bismo se vratili do parkinga kod kampa Bunculuka. Putem lovimo prekrasne poglede na more i Velebit u zalasku sunca.
Stižemo do auta, otvaramo pivo i nakon što se spustio mrak krećemo put Rijeke. Sve u svemu, dobro iskorišten dan. Cijeli krug ima oko 20 kilometara i 1000m visinske razlike uspona, a mi smo ga prošli laganim tempom (uz fotkanje i povremene pauze za uživanje u pogledima) unutar 6 i pol sati.
GPS trag naše rute možete preuzeti OVDJE. Većina rute koju smo prošli je markirana (crvenom, žutom i plavom bojom), no potez od Male Luke preko Sanbeka do Diviške nije označen – tu smo, kao što smo već i napisali, išli svojim putem 😉. Uz to, upravo ovaj dio rute je i dosta divlji, strm, oštrog i nepreglednog kamenjara. Zato, ako niste navikli na ovakav teren i niste upoznati s ovim krajem, preporučujemo da se radije držite označenih staza – opcija u okolici Baške svakako ima, i više nego dovoljno 😊.
