Gotovo mjesec dana nismo napravili ozbiljniji izlet. Zima je počela nestabilnim vremenom – s puno snijega pa puno topljenja, i tako u krug. S obzirom da nam je zimska forma katastrofalno loša te još nismo napravili pravi zimski uspon nakon prošlogodišnje nesreće, trebao nam je dobar trening po snijegu. Slobodan vikend nas je namamio da razmislimo gdje bismo mogli, no svježe napadali snijeg u slovenskim Alpama brzo nas je odvratio od ozbiljnijih ideja.
Odlučujemo se za Bohinj, svjesni da nećemo dosegnuti nikakav vrh, s obzirom da je opasnost od lavina bila na 3. do 4. stupnju za većinu vrhova u Julijskim Alpama. A sve i da nije, pitanje je gdje bismo dospjeli s ovako lošom formom.
Bohinj je naša stara, poznata baza pa dolazak u petak večer obilježavamo šetnjom od Srednje Vasi do Bohinjskog jezera po prilično hladnom vremenu. Nakon nepunih desetak kilometara postajemo svjesni koliko smo se odvikli od hladnoće. A kako i ne, kad je u Rijeci donedavno redovito bilo oko 15 stupnjeva.
Polazak ujutro
Odmah smo znali da nas čeka teška borba jer niti smo navikli prtiti snijeg, niti su nam tijela navikla na zimu, a to znači puno potrošene energije. Odlučujemo da ćemo krenuti dobro izgaženim putem od Koče pri Savici (653m) do Doma na Komni (1520m) i Koče pod Bogatinom (1513m) te od tuda još malo po snijegu pa do kuda stignemo. S obzirom da je tri dana ranije pao svježi snijeg, nismo znali što očekivati, niti u vidu staze niti u vidu naše forme.
Nakrcali smo ruksake za slučaj da nam se neki od obližnjih vrhova ipak pokaže kao prilika i krenuli u ne tako hladno jutro od -8 stupnjeva. Staza je ispala dobro izgažena pista, usprkos svježem snijegu, pa cijelo vrijeme uspona po 48 serpentina (kako su to Slovenci pedantno označili 😁) ponavljamo kako su nam ovo besplatni kilometri. Da smo sami morali prtiti, priča bi bila bitno drugačija.
Dom na Komni
Za malo više od dva sata stižemo do Doma na Komni i počinjemo se diviti prekrasnom danu koji se razvio iz oblačnog jutra i nevjerojatnim pogledima na bjelinu oko nas. Nakon kraćeg fotosessiona nastavljamo u smjeru Koče pod Bogatinom.
Moramo biti iskreni, takvu gužvu koja je bila taj dan nismo očekivali. Zapravo ne znamo zašto nismo, jer kako bi bila tako dobra prtina da horde ljudi ne posjećuju ova mjesta i koče koje uredno rade usred zime. Plus što je staza do obje koče prilično lagana – skroz je tehnički nezahtjevna te osim visine koju treba savladati nema većih izazova, ako su uvjeti kao ovi današnji (svježa prtina za koju nisu potrebne ni dereze).
Koča pod Bogatinom
Kod Koče pod Bogatinom nastavljamo s fotkanjem i počinjemo razmatrati gdje krenuti dalje. Pozornost nam uzima križanje dvaju prtina – desna u smjeru Lanževice i lijeva u smjeru Bogatina. Kako nam na prvu ova u smjeru Lanževice izgleda bolje, iako je cilj duplo dalje, krećemo na tu stranu.
Za Lanževicu
Nakon otprilike pola sata hoda shvaćamo da prtina naglo prestaje prije prve manje prečnice. Nakon kraćeg razmatranja, odlučujemo je prijeći, prteći sami. Idemo naprijed još nekih 20ak minuta te gledamo u vrh cijelo vrijeme. No, postaje nam jasno da je predaleko i da nećemo stići nigdje s ovoliko snijega kojeg treba isprtiti i našom lošijom formom. Dodatno, čekaju nas i veći nagibi do vrha, puni prhkog i svježeg snijega, koji su slika i prilika „opasnosti od lavina“.
I tako priča staje puno prije nego je i počela jer dolazimo do prvog većeg spusta i priječenja, koje je previše nesigurno za isprobavanje sreće. Snijeg je previše svjež i svaki korak na strmini, koji nam bježi po metar nadolje, nam daje do znanja da se ne treba igrati. Opaljujemo još pokoju fotku i procjenjujemo da bi nam trebalo više od 3 sata da dosegnemo vrh, a i to je upitno s obzirom na dubok snijeg i potencijalne lavine.
Prema Bogatinu
Kako još uvijek glumimo da nam ruksaci nisu teški i noge još uvijek svježe 😅, ne želimo završiti ovaj dan. Odlučujemo se vratiti i okušati sreću onom slabijom prtinom prema Bogatinu, odnosno Bogatinskom sedlu. Pa makar dio puta, čisto da još malo uživamo u ovoj snježnoj bjelini.
Po putu srećemo simpa planinarku s kojom razmjenjujemo informacije do kuda smo prtili, na slabom slovenskom kojeg još uvijek učimo, nakon čega ona i sama ide provjeriti kako joj se čini nastavak puta prema Lanževici. U međuvremenu je još više ljudi na planini i gotovo u nevjerici gledamo koliko je ovaj kraj posjećen, i to usred zime. Koče koje rade zimi su definitivno magnet za planinare.
Spajamo se na slabiju prtinu prema Bogatinu te i tu, nakon nešto više od pola sata, dolazimo do dijela gdje je jednostavno bilo previše nesigurno nastaviti dalje po ovakvim uvjetima. Divimo se pogledima oko nas i okrećemo natrag. Ovaj put bez gorčine što smo ostali bez vrha jer smo ga u startu uzeli s velikom rezervom, s obzirom na to koliko je novog snijega. Dereze nismo niti izvukli iz ruksaka jer su uvjeti bili za sve, samo ne za njih. Krplje bi bolje poslužile, u svakom slučaju.
Natrag prema Domu na Komni
Na povratku prema Koči pod Bogatinom kukamo jedan drugome kako smo jadni jer smo već umorni 😂. Opet srećemo istu planinarku. I ona je, kao i mi, odlučila u potpunosti iskoristiti dan i potrošiti se do kraja – iako smo svi bili svjesni da vrhove u okolici Komne danas vidjeti nećemo.
Nakon nove kratke ćakule, nastavljamo dalje te kraću pauzu radimo kod Doma na Komni. Gužva je velika pa nalazimo mirni kutak na terasi za presvlačenje i vodu. Krećemo u spust po kojem i dalje srećemo veliki broj ljudi koji ide gore.
Spust na Koču pri Savici
Lagano počinjemo brojati serpentine. Spominjemo ih stalno jer ponekad ova staza može izgledati zaista kao da se vuče cijeli dan, iako je po suhome prođete za puno manje od dva sata.
Ne moramo ni naglasiti da smo mrtvi – gotovo 20 kilometara s oko 1350 metara uspona i toliko spusta, po hladnoći i snijegu (od kojih smo se skroz odvikli), zaista uzima zadnji atom snage iz čovjeka. Bježimo u zaleđen auto i hitamo na ručak/večeru da nadoknadimo izgubljeno.
Za kraj
Bio je zaista prekrasan dan. Čak i kada ne dosegneš vrh, shvatiš da su zimi planine čudesno mjesto. S obzirom da smo napokon počeli raditi na kondiciji, nadamo se da ćemo u nekim od idućih blog priča imati više materijala za ispričati, a do tada uživajte u ovoj priči, videima i fotkama 😊.